Za žene, žrtve seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini i cijeloj regiji bivše Jugoslavije, ljekarka Monika Hauser je prava heroina. Ginekologinja, rođena u Švajcarskoj 1959. godine je krajem 1992. godine na televiziji vidjela slike žena, izbjeglica iz BiH u jednom prihvatnom centru u Zagrebu i odmah se uputila tamo. „Sve što sam tamo čula od žena koje su doživjele užasne stvari, držanje u logorima, silovanja i druge vrste nasilja, potaklo me da odmah krenem u Bosnu. Neke od njih su bile trudne i nisu znale kako da se nose sa svim što su preživjele. U Zenici sam srela oko 20  kvalifikovanih žena iz branše koje su već pomagale tamošnjim izbjeglicama i odlučila sam se da zajedno s njima, u aprilu 1993., osnujem prvu kuću za žene, u kojoj smo pružale svu moguću pomoć, sigurnost, krov nad glavom, terapije. Za mene je to bilo veoma teško, ali i dragocjeno iskustvo, nakon kojeg sam odlučula da cijeli svoj život posvetim ženama, žrtvama seksualnog nasilja, ne samo u BiH, već svugdje gdje je to potrebno“, prisjeća se Monika Hauser u razgovoru za DW.

Njena organizacija sa sjedištem u Kölnu danas ima oko sedamdeset saradnica u četrdeset svojih organizacija u brojnim zemljama svijeta, poput Srbije, Hrvatske, Kosova, Afganistana, Konga te Liberije. I naravno u BiH. Prvoosnovani centar za žene Medica Zenica još uvijek pruža različite vrste pomoći tamošnjim ženama, kao i sličan projekat koji je također osnovan za vrijeme rata u BiH, Vive žene, čije sjedište je u Tuzli. 

Organizacija „Zaboravljena djeca rata“ joj posebno leži na srcu

Monika Hauser je skromna žena. I pored svih priznanja koje je dobila za svoj rad, između ostalih i Alternativnu nobelovu nagradu, njoj je, kako kaže, najveća satisfakcija svaki mali uspjeh nje i njenih saradnica, svaka žena koja je spašena, svako dijete koje je zbrinuto u nekom od centara i koje je našlo svoj put.

„Jedan od najljepših, najdirljivijih primjera je sudbina Ajne Jusić, koja je bila jedno od prve djece koje je rođeno u centru Medica Zenica. Njena majka je silovana, bila je u užasnom psihičkom stanju. No, odlučila se da rodi dijete. Ja sam Ajnu i sama često držala u naručju kao da je moja. I nakon odlaska iz BiH pratila sam njen dalji razvoj. Nije joj bilo lako. Stigmatiziranje u školi i okolini i traženje istine, koju je majka od nje dugo krila. Danas je Ajna psihologinja i voditeljica organizacije `Zaboravljena djeca rata` pomoću koje se angažuje za djecu čije sudbine su slične njenoj“, priča Monika Hauser.

Životna priča Ajne Jusić je bila predložak za film „Grbavica“, Jasmile Žbanić, koji je na Berlinskom filmskom festivalu 2006. godine dobio glavnu nagradu, Zlatnog medvjeda. Film je i u BiH izazvao lavinu reakcija, nakon čega je oko 1000 silovanih žena dobilo status civilnih žrtava rata i pravo na državnu pomoć.

 Saradnja žena na području bivše Jugoslavije nada za bolju budućnost regije

Iako je Medica mondiale aktivna u različitim dijelovima svijeta, Moniki Hauser je područje bivše Jugoslavije, kaže, posebno važno. Ova organizacija, koja svoj rad finansira uz pomoć dobrovoljnih priloga, zahvaljujući fondacijama te podršci Ministarstava zdravlja i unutrašnjih poslova Sjeverne Rajne-Vestfalije, putem različitih projekata aktivna je i na Kosovu, u Srbiji, te Hrvatskoj.

„Mi naravno razmjenjujemo iskustva na području stručnog rada. No, jako nam je važno da međusobno povežemo sve ove organizacije i iz drugih razloga. Muškarci uopšte ne uspijevaju da uspostave međusobni dijalog, a on je jako važan za proces pomirenja. Zbog toga je bitno da mi žene preuzimamo ove zadatke. I dan-danas su žene na tom području izložene diskirimnaciji i različitim formama seksualnog nasilja. Stoga moramo što više govoriti o tome i time ukazivati na te probleme. Međunarodni dan žena je dobar povod za to ali ovaj problem je aktuelan svih 365 dana u godini“, zaključuje Monika Hauser.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu