Planinski vijenac u regionu Lješ na sjeveru Albanije izdiže se nad Jadranskim morem. Tu bi uskoro trebalo da nikne veliki vjetro-park. U aprilu ove godine, albanska vlada dala je zeleno svjetlo jednom albansko-italijanskom preduzeću odobrenje za izgradnju vjetro-parka na kopnu. Investicija je vrijedna 244 miliona evra i trebalo bi da u planinama u Lješu bude izgrađeno 39 vjetrenjača kapaciteta 234 megavata. To može da pokrije oko 1 odsto potreba za strujom u Albaniji.

Projekat je inače pokrenut još 2008, ali tek sada se počinje sa izgradnjom. Prvi kilovati struje iz tog obnovljivog izvora trebalo bi da poteku sljedeće godine.

Spor napredak, veliki potencijal

Albanija se u stvari već danas skoro u potpunosti snabdijeva električnom energijom iz obnovljivih izvora – ili tačnije iz energije vode. Kroz tu zemlju protiče veliki broj rijeka i rječica, a najvažnija je moćni Drim. Duž njegovog toka nalazi se nekoliko hidroelektrana koje podmiruju tri četvrtine ukupnih potreba Albanije za električnom energijom.

Čini se da će sada s projektom u Lješu napokon doći do nekakvog pomaka. Vlada u Tirani raspisala je 2021. i tender za izgradnju vjetro-turbina na kopnu koje bi proizvodile dodatnih 100 megavata.

Što se tiče turbina na vodi, pet turskih kompanija podnijelo je prijave za izgradnju vjetro-parka kod poluostrva Karaburun u blizini Valone na jugu Albanije. Svaka od turbina trebalo bi da proizvodi po 10 megavati.

Ali, sve je to samo mali dio stvarnog potencijala za proizvodnju struje od vjetra u Albaniji. Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA) procjenjuje da bi u toj zemlji od energije sunca i vjetra moglo da se proizvodi čak sedam gigavat-sati. To je tri puta više od ukupnog sadašnjeg proizvodnog kapaciteta Albanije. U izvještaju te agencije procjenjuje se da bi Albanija već do 2030. mogla da proizvodi oko 600 megavata od vjetra i sunca. 

Komplikovana birokratija

Međutim, da bi investitori bili spremni da ulažu, mora se otkloniti čitav niz birokratskih prepreka koje uključuju dobijanje dozvola, sprovođenje skupih studija o izvodljivosti i obezbjeđivanje finansijskih garancija.

Inženjer elektrotehnike Enerjan Gremi potvrđuje za DW da su procedure previše komplikovane i zahtjevne. I on sam se godinama bori da pokrene projekat za izgradnju pet vjetro-turbina.

Hidroenergetski lobi

Posebna poteškoća je finansijska održivost takvih projekata. Cijena jednog megavata iz vetro-turbine (instalisane snage do 3 megavata) koju je odredila Albanska regulatorna agencija za energetiku je oko 76 evra. To je duplo više od cijene određene za jedan megavat dobijen iz hidroelektrane.

Upravo to pokazuje koliki je uticaj hidroenergetskog lobija. Energija vjetra na albanskom tržištu manje je konkurentna od energije vode. Inženjer Gremi kaže da je vjetro-parkovima potrebno najmanje osam godina da postanu isplativi.

Pored toga, nedostaje i baza podataka o vjetrovima. „Da postoje takvi podaci, strane kompanije bi se odlučile za ulaganja, kao što to rade u hidroenergetskom sektoru“, kaže Gremi. 

Albanija i Kosovo u zajedničkoj energetskoj bazi

Još jedan veliki korak naprijed trebalo bi da bude formiranje Albanske energetske berze (ALPEX), u koju bi trebalo da bude uključeno i susjedno Kosovo. Inače, ove godine je na Kosovu otvoren vjetro-park s 27 turbina koje je finansirala njemačka firma „Notus enerdži“ (Notus Energy).

Predviđeno je da ALPEX počne sa radom u novembru i on bi trebalo da privatnim firmama omogući prodaju energije na tržištu, nezavisno od državnog regulatornog organa. To je inače bila jedna od ključnih preporuka evropskih ekeprata.

Zastarjela distributivna mreža

Pajtim Belo, bivši zamjenik ministra energetike, a danas nezavisni stručnjak za energetiku, kaže da je zakonski okvir kada je riječ o vjetro-elektranama sada napokon uspostavljen. Pravi problem je, međutim, distributivna mreža, naglašava Belo. Neophodne su popravke, pa i zamjene, kako bi mreža mogla da podnese velike količine energije koje bi se dobijale od vjetra i sunca. 

Tu je i problem koji je svuda u svijetu poznat kada se radi o vjetro-parkovima: zaštita divljih životinja. U opasnosti su ptice i slijepi miševi, kaže Mirjan Topi, orintološkinja iz nevladine organizacije „Ptice Albanije“.

„Ptice grabljivice i velike vodene ptice poput pelikana i čaplji, mogu da nalete na turbine koje mogu da ih osakate ili ubiju. Prije izgradnje vjetro-parkova neophodno je da se uradi studija o prisustvu ptica i slijepih miševa“, kaže Topi i ističe da to trenutno nije praksa.

Optimizam…

Elektroinženjer Gremi ipak smatra da ima razloga za optimizam: „Ukidanjem birokratije, energija vjetra mogla bi da dostigne vrhunac za otprilike pet godina."

Ali, uprkos tom optimizmu, ostaje činjenica da Albanija još uvijek nema nijednu jedinu vjetro-turbinu.

*ovaj članak je priređen uz podršku journalismfund.eu

 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu