Ramala. Na jednom omanjem sportskom terenu na Zapadnoj obali, prikuplja se pomoć za građane u Pojasu Gaze. Na gomili se nalaze kartoni plavih plastičnih flaša sa vodom. Uostalom, to za žitelje Gaze i jeste najveći problem: vode za piće gotovo i da nema. Ljudi neprekidno dolaze i donose razne stvari, koje se organizovano prebacuju do kriznog područja, ali voda je „zlato“.

Fadja Barguti je jedna od brojnih, koja je dovezla nekoliko pakovanja. Želi da pokaže solidarnost sa građanima u Pojasu Gaze. „Čuli smo da tamo nema vode za piće. To je ono najmanje što možemo da učinimo“, priča ova Palestinka. Prije nego što se tog jutra autom uputila ka centru za prikupljanje pomoći, otišla je do bolnice u Ramali, ne bi li dala krv za sugrađane u Pojasu Gaze. Ali gužva je bila toliko velika, da je odlučila da ne gubi vrijeme i izdvoji nešto novca za vodu. Doduše, ni to nije teklo po planu, s obzirom da je flaširana voda u Ramali, posljednjih dana gotovo rasprodata. Očigledno da su svi čuli za humanitarnu akciju i žele da pomognu, onliko koliko su u mogućnosti. Pomoć za ugrožene u Pojasu Gaze, prikuplja se na brojnim lokacijama, pored ostalog i u džamijama.

Potrebno milion litara vode

Glavni koordinator humanitarne akcije, Basel Abu Zajid, inače saradnik Ministarstva za lokalnu samoupravu, nosi plavu majicu i crni kačket na glavi. Neumorno daje instrukcije kolegama, koji prikupljaju i utovaruju pomoć. „Akciju smo najavili juče i evo od jutros ovdje imamo dosta prikupljene vode. Pomažu svi, i građani i preduzeća“, dodaje Abu Zajid ponosno, mada izgleda prilično umorno. Još uvijek ne zna koliko pakovanja je prikupljeno, ali vjeruje da neće biti dovoljno. „Potražnja je na nivou od 10 miliona litara“, kaže brišući znoj sa čela.

I sam Abu Zajid dolazi iz sjevernog dijela Pojasa Gaze. Zbog toga je posebno motivisan da pomogne u prikupljanju pomoći za svoje sunarodnike. Od familije koja i danas živi u kriznom području, čuo je da u Gazi nema vode za piće. Jer, kada nema struje, ne rade ni pumpe za vodu. A kada su u toku ofanzive izraelske vojske, niko se ne usuđuje cisternama da dovozi vodu do skloništa. Ljekari strahuju da bi uskoro moglo doći do epidemije raznih zaraznih bolesti.

Nema vode iz Izraela?

Mali kamion ulazi u dvorište. Vozač otvara prikolicu i pokazuje, koliko vode je uspio da prikupi. Pri tome, flaširana voda, koju je dovezao potiče iz Izraela. Nose oznaku „Ein Gedi“, što znači da su najverovatnije iz punionice pokraj Mrtvog mora. „To ne može“, dobacuju ljudi iz dvorišta. „Ne želimo izraelsku vodu. Kupi palestinsku.“ Vozač klima glavom i kratko odgovara: „U redu.“ On će „nepoželjnu vodu“ vratiti i pokušati da nađe palestinsku ili evropsku.

Faird Tamalah obraća pažnju na sve detalje. Potvrđuje da je dogovoreno da se u krizni region transportuje isključivo palestinska, arapska ili evropska voda. Uostalom, on je upravo jedan od onih, koji su pokrenuli kampanju izraelski proizvoda. „Mi ne insistiramo na tome da to bude palestinska voda, može biti i iz drugih zemalja, arapskih ili evropskih, ali ne i izraelska“, objašnjava Tamalah. Posebno uspješnom pokazala kampanja protiv izraelske robe pokazala se na Zapadnoj obali. „Apsurdno je to što Palestinci kupuju izraelsku robu i time finansiraju izraelsku vojsku. Prodajom svoje robe, Izrael naplaćuje i 16 odsto poreza na promet, taj dio novca odlazi u budžet namijenjen odbrani.“

Bojkot izraelske robe

On svojim sunarodnicima pokušava da objasni kako između kupovine izraelskih proizvoda i finansiranja vojske, ipak postoji veza. „Palestinci godišnje kupe izraelske proizvode u vrijednosti od četiri milijarde dolara. To je gotovo koliko iznosi i budžet Autonomnih Palestinskih Oblasti“, dodaje Tamalah. „16 odsto te sume direktno iz naših džepova odlazi u ruke izraelskoj vojsci.“

Trenutak za bojkot robe iz Izraela, nije mogao biti bolji. Na Zapadnoj obali su naročito osjetljivi, kada se pomene bilo šta izraelsko. Palestinci su međusobno veoma solidarni. Ako već nisu u mogućnosti konkretno da pomognu, neće kupovati izraelske proizvode. Alternative, na sreću, ima dovoljno. Ako već nije riječ o domaćoj robi, ima i one uvozne iz susjednih arapskih zemalja. Nešto proizvoda dolazi i iz Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. Ipak, većina uvozne robe je skuplja od izraelske, a zna se da je pouzdana i kvalitetna. „Rat u Gazi je ljude naveo na razmišljanje“, tvrdi Tamalah. Mnogi su sada „svjesno“ protiv izraelske robe.

Hitno potrebne pelene za jednokratnu upotrebu!

Ispred omladinskog centra „Kuća života“, mogu se vidjeti i paketi sa pelenama, igračkama, lijekovima. Tu je i nešto ćebadi za ljude koji su skloništima i izbjegličkim centrima. Ovim dijelom humanitarne akcije u Ramali koordinira 24-godišnji Azad Šams. „Najpotrebnije su namirnice, hrana i lekovi. Dobili smo listu, na kojoj stoji šta je ljudima u ovom trenutku najpotrebnije. Brašno, mlijeko za bebe, voda i pelene za jednokratnu upotrebu.“ S obzirom da u Pojasu Gaze rijetko ima struje i vode, pelene su za majke sa malom djecom od velikog značaja.

Prostorije u kojima se obično održavaju razne radionice za mlade, preplavljene su kutijama i vrećama. Sve što Palestinci donose, mladi volonteri i saradnici omladinskog centra, dobrovoljno pakuju. Jedno transportno preduzeće će sve pakete prebaciti do južne granice sa Pojasom Gaze. Kerem Šalom je jedini granični prelaz, kojim je u krizno područje uopšte nešto moguće dopremiti. Mada je posljednjih dana zbog teških borbi bio zatvoren.

Mladi Palestinci se nadaju da će trodnevno primirje omogućiti dopremanje pomoći sa Zapadne obale. Zbog toga neumorno pakuju sve što građani donose. Povremeno ih prekidaju oni koji žele da se informišu o tome šta je ljudima u Pojasu Gaze trenutno najpotrebnije. Šams i njegovi prijatelji, pokazuju u pravcu zida, gdje je okačen spisak. Kako vrijeme odmiče, paketa spremni za transport sve je više. Samo još da stignu do onih, kojima je pomoć hitno potrebna – po mogućstvu, na vrijeme!