"Znate li koliko košta litar vode iz česme?" Političarka Zelenih Rosemarie Heilig ovo pitanje rado postavlja svojim sagovornicima kada je riječ o vodosnabdijevanju pitkom vodom u Njemačkoj. Ona time želi ukazati na to koliko je ova najvažnija potrepština jeftina. Dok mineralna voda iz supermarketa košta najmanje 13 centi po litru, konzumna cijena za litar pitke vode iz česme, primjerice u Frankfurtu na Majni, iznosi tek 0,2 centa za istu količinu.

„Po mom mišljenju, voda za piće je prejeftina“, ističe Heilig. "To je naša najdragocjenije dobro i zato ga moramo znatno odgovornije koristiti."

Sve više suhih i toplih dana

Ova političarka aludira na problem koji podjednako pogađa komune i lokalne dobavljače: klimatske promjene koje dovode do sve većih varijacija nivoa podzemnih voda. Tokom nekih dana, u određenim regijama, vode za piće jedva da ima dovoljno. U Njemačkoj saveznoj agenciji za okoliš očekuju da će se u budućnosti "više grupa korisnika takmičiti za prirodni resurs koga je sve manje". U fokusu su topli, sušni ljetni dani, koje industrija vodosnabdijevanja naziva danima najvećeg opterećenja. Broj tih dana, smatraju meteorolozi i klimatolozi, u budućnosti će se povećati. A to ima negativne posljedice na snabdijevanje pitkom vodom.

- pročitajte još: Upravljanje vodenim resursima: Između poplava i suša

Neke komune već su morale uvoditi zabrane: primjerice, građanima više nije bilo dozvoljeno punjenje bazena pitkom vodom, pranje  automobila ili se zaljevanje travnjaka smjelo vršiti samo kišnicom. Naime, firme koje se bave vodosnabdijevanjem stanovništva tokom kritičnih dana ne mogu osigurati potrebne količine vode, jer vlasti određuju granične vrijednosti nivoa podzemnih voda na lokalnom nivou, ispod kojih se ne smije ići.

Komunalne službe gornje Saske (OVAG), koje, između ostalog, opskrbljuju šire područje Frankfurta pitkom vodom, u prošlosti su iz ekoloških razloga u nekoliko navrata morale smanjiti količine za isporuku. Da bi mogle dugoročno isporučiti dovoljno vode metropoli poput Frankfurta na Majni, snabdijevač se pobrinuo za veći sistem cjevovoda. Primjerice, 2016. godine postavljen je novi cjevovod koji je neophodne količine vode osiguravao kod drugog snabdjevača iz centralne Saske. Troškovi izgradnje iznosili su 13 miliona eura.

Više truda, više troškova

Komune i komunalna preduzeća za vodosnabdijevanje zbog klimatskih promjena moraju se dugoročno pripremiti za veće troškove. Njemačko udruženje za plin i vodu (DVGW) ljetos je od svojih članova pokušalo saznati koliko će oni biti visoki. U istraživanju je učestvovalo više od 100 vodosnabdjevača širom zemlje. Rezultat: u proteklih deset godina su te kompanije potrošile 400 miliona eura na prilagođavanje novim klimatskim prilikama. U narednih deset godina očekuje se da će ti troškovi iznositi oko 1,2 milijarde eura - tri puta više.

- pročitajte još: Polagano umiranje njemačkih šuma

Taj novac je potreban za izgradnju novih bunara i sa time povezano priključivanje novih izvora pitke vode, za nove cijevi, za proširenje postrojenja i rezervoara za skladištenje vode, kao i za obuhvatniji okolišni monitoring. "Sve to košta. I na kraju potrošači moraju platiti ove dodatne troškove", kaže član odbora OVAG-a Joachim Arnold.

I za Karl-Ulricha Rudolpha je povećanje troškova na prvi pogled razumljivo. Ovaj naučnik na čelu je Instituta za okolinsku tehnologiju i menadžment na Univerzitetu Witten/Herdecke i brine se za provođenje projekata snabdijevanja pitkom vodom na više kontinenata: „Ako je rečeno da se moraju osigurati kapaciteti za skladištenje vode kako bismo prebrodili duge sušne periode, onda su svakako nužna dodatna ulaganja."

Rudolph, međutim, kritizira to što su neki vodosnabdjevači u Njemačkoj već duži period poduzimali malo toga. Na taj način su, kako ističe, nastali zastoji u saniranju kapaciteta, "jer novac koji je prikupljen od naknade za vodu nije reinvestiran". Dotrajale vodovodne cijevi, kaže još,  nisu efikasne.

Vodu za piće dvostruko koristiti

Kako bi se dugoročno ublažila napeta situacija s pitkom vodom, sve više komuna u Njemačkoj razmišlja o tome kako se voda može uštedjeti ili koristiti dva puta. Postoji nekoliko stambenih zgrada u kojima se kišnica ili voda iz tuša ponovo koristi za ispiranje toaleta - nakon što je prethodno pročišćena."

- pročitajte još: Stoljetnim metodama protiv suše i klimatskih promjena

"To u svim novim područjima za gradnju mora biti obaveza”, kaže političarka Zelenih Rosemarie Heilig, koja je i službenica u sektoru za zaštitu okoliša u Frankfurtu.” Ne ide da svaki put kada odemo u toalet potrošimo 15 litara pitke vode. To je besmisleno": Međutim, sistemi za ponovno korištenje vode povećavaju troškove kirija za stanare i vlasnike objekata, jer se u zgradama mora instalirati dodatni vodovod. Voda će, bez obzira na koji se način bude upotrebljavala, u vremenima klimatskih promjena svakako biti skuplja. 

fs/dh/hr/tageschau

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu