DW: Ukrajinski vojni zapovjednik Zalužni je nedavno u britanskom Economistu napisao da je ruski rat završio u slijepoj ulici, da prijeti rovovska bitka kao u Prvom svjetskom ratu. Predsjednik Ukrajine Zelenski je opovrgao te teze. On kaže da nema riječi o slijepoj ulici. Tko je u pravu?

Markus Reisner: Te se izjave moraju staviti u kontekst, odnosno tijek rata. Zalužni kaže da se nakon 20 mjeseci rata može zaključiti da Ukrajina dobiva samo ono što joj omogućuje da izjednači asimetrijsku situaciju. Ali premalo toga da bi mogla toliko pritisnuti Ruse da oni budu prisiljeni da stupe u pregovore. Jedan primjer su rakete tipa ATACMS, ili diskusija oko borbenih aviona F-16. Zalužni kaže, evo pogledajte, situacija je teška, a ako želite da mi pobijedimo, onda se nešto mora promijeniti u odnosu na ranija vremena.

A predsjednik to pokušava kontekstualizirati. Zelenski kaže, da, to su izjave mog generala, ali mi smo svejedno na putu pobjede. On čini ono što se očekuje od njega kao predsjednika. A kad bi predsjednik rekao da je stvar izgubljena, onda bi to imalo ogroman moralni efekt. Baš kao što je na početku rata imala njegova izjava kada je rekao: ostajem u gradu, ne treba mi taksi, pošaljite mi oružje.

Mnogi su te izjave Zalužnog i Zelenskog interpretirali kao razlike u mišljenjima, razlike koje su možda po prvi put tako jasno izrečene u javnom prostoru. Koliko je to opasno po pitanju pružanja podrške Ukrajini?

To je dilema. Rusi su to odmah tematizirali i rekli kako je ukrajinska ofenziva propala, pritom se referiraju na izjave generala Zalužnog koji je rekao kako očito „neće biti nikakvog značajnijeg proboja". Dilema je u tome da Ukrajina očigledno nije imala sve ono na raspolaganju što joj je bilo potrebno. Ja sam to uvijek govorio, tada su neki tvrdili kako će se deficite nadoknaditi pomoću morala. To se kosi s vojnom logikom. I general Zalužni je prije nekoliko mjeseci preko engleskih medija poručio kako su Ukrajinci na fronti, i da im nitko ne treba objašnjavati kako moraju voditi taj rat. Rekao je da su zahvalni za svaku isporuku oružja koje dobiva ta zemlja, ali i naglasio kako je situacija takva da Ukrajina bez podrške iz zraka ne može djelovati po uputama iz nekog NATO-ovog priručnika. I zato je Ukrajina i razvila svoju taktiku, rekao je on.

Ali zar taj rovovski rat zapravo ne traje ustvari već godinu dana? Nakon ponovnog osvajanja Hersona zapravo i nije bilo nekih većih promjena linije bojišnice. Zašto onda tek sad to zaključuje?

Činjenica je da je Ukrajina dobro napredovala kada je bila mobilna. Rusi su doduše često uspijevali prisiliti Ukrajince da vode stacionarne borbe. Tu je ruska strana naravno u prednosti, zato što može koristiti svoje velike sposobnosti u takvoj vrsti ratovanja, primjerice korištenje masivne artiljerije, ali i po pitanju elektromagnetskog polja, na primjer sabotiranjem komunikacije suparničke strane ili navigacije dronova. Iz te se dileme htjelo izaći ofenzivom koja je počela 4. lipnja, ali ona nije ostvarila zacrtane ciljeve. Tako su Rusi opet prisilili Ukrajince na rovovski rat.

I baš zato je sad došao trenutak u kojem se ljetnu ofenzivu mora okončati, odnosno Ukrajina se mora početi pripremati da u proljeće iduće godine opet bude mogla krenuti u ofenzivu. I vidi se naznake da se to i događa, utemeljeno je pet novih brigada. Ali pitanje glasi: odakle stiže vojno oruđe? Za to nam je potrebno 150 borbenih tenkova, 300 oklopnih vozila, barem 200 do 300 artiljerijskih sustava, koje bi se sad moralo isporučiti Ukrajini. Sad se ne bi trebalo kukati za ofenzivom, već bi se trebalo postaviti pitanje kako stvari sada idu dalje?

Zalužni u jednom članku govori o nekom tehničkom čudu. On doduše ne spominje riječ "čudo”, ali misli na to. I uspoređuje ga s izumom crnog baruta. Što bi to moglo biti?

Nalazimo se u situaciji u kojoj su obje strane u nekoj vrsti pata. A tu situaciji dodatno intenziviraju tehnički razvoji. Ukrajina je proteklih mjeseci na inovativan način u rat uvela neke nove sustave, i to s takvom kvalitetom o kojoj smo ranije mogli čitati samo u teoriji, u tekstovima o budućnosti ratovanja. Imamo kompletna jata dronova koji su gotovo istovremeno u akciji. Ruska strana je te inovativne ideje često kopirala i počela ih je i producirati. Tako da sad ima takozvana staklena bojna polja. Više nije moguće pripremati vojne snage, dovlačiti veći broj tenkova na mali prostor i onda ne kretati u vojni manevar zato što protivnik ili strana koja se brani odmah zna: oni dolaze, i mora ih se uništiti uz pomoć artiljerije ili dronova.

Kako se to može spriječiti? Postoje naznake o tome u intervjuu koji je dao Zalužni. Radi se o kontroli elektromagnetskog polja, tamo gdje se upravlja dronovima ili međusobno komunicira. Ako se u tome uspije, dakle ako se uspije ostvariti kontrolu, onda se može oslijepiti protivnika. Zanimljivo je da Zalužni opisuje i svoj susret s Ericom Schmidtom, bivšim šefom Googlea. Tu u igru ulazi i umjetna inteligencija. Brojni senzori generiraju podatke, umjetna inteligencija ih analizira, i onda brzo predlaže rješenja – evo ga, tu je cilj, ova bi se oružja moglo koristiti za taj cilj. Vrijeme je faktor u vođenju rata. Ako Ukrajina uspije na inovativan način povratiti kontrolu nad elektromagnetskim poljem, mogla bi biti u stanju da iskoristi trenutak u svoju korist.

Je li Zapad spreman za rovovski rat u Ukrajini?

Zapad na to nije pripremljen. Zato što Zapad već 20 mjeseci uljepšava situaciju, zato što Zapad smatra da je Ukrajina u stanju da uz pomoć morala pobijedi ruskog medvjeda. Ali to tako ne funkcionira. Po mom mišljenju postoje dvije mogućnosti. Jedna je da se ide na totalni rizik. Ali u tom bi slučaju svaki tjedan četiri-pet natovarenih vojnih vlakova moralo ići u smjeru Ukrajine. A druga je da se samokritično prizna da to nije moguće. Ali to se onda tako mora reći i Ukrajincima. U tom se slučaju vjerojatno mora početi s pregovorima, ali uz priznanje da Ukrajina kao država u tom obliku više ne može egzistirati zato što će ju Rusija uništiti.

Što je Vaša prognoza za 2024.?

Mislim da se približavamo trenutku kulminacije, trenutku u kojem će se odlučiti u kojem smjeru će se stvari dalje razvijati. Imamo više kriza u svijetu, sve teže je zadržati pažnju na ratu u Ukrajini. Ako Ukrajina ne uspije ostati u fokusu svjetske javnosti, i ako Ukrajina ponajprije europskim zemljama ne uspije objasniti da se rat za Europu odlučuje možda baš u Ukrajini, onda bi sve to moglo biti teško za Ukrajinu. Ali ako Ukrajina uspije ostvariti baš suprotno, onda bi se konflikt mogao razvijati u drugom smjeru. Mi ne znamo je li to moguće. Mi se nalazimo u procesu stvaranja povijesti u hodu. I baš zato je Zalužnijev članak tako važan.

Markus Reisner je vojni povjesničar i pukovnik Austrijske vojske.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu