U tekstu pod naslovom „Krhki Balkan" list Frankfurter algemajne cajtung (Frankfurt) piše: „Ratničke riječi koje su tokom vikenda izgovorene između Kosova i Srbije, bile su prije svega pozorišna predstava. Nije vjerovatno da će doći do nasilja između dvije zemlje. Ali, ovaj slučaj pokazje koliko su krhki mir i stabilnost na Balkanu. Spor oko željezničke linije između Beograda i sjevernog Kosova gdje su naseljeni Srbi, nije lakrdija, već opasan simptom krize. Da se radilo o samo jednoj običnoj saobraćajnoj vezi, stvar bi bila riješena pragmatično kao što su riješene i mnoge druge tokom proteklih godina. Ali, Srbija je napravila provokaciju ispisivanjem parole „Kosovo je Srbija" po vozu – a Kosovari su spremno prihvatili loptu".

Zidojče cajtung (Minhen) je svom izvještaju dao naslov „Voz koji ne vozi nikuda" – što je naslov jednog od najpoznatijih njemačkih šlagera pjevača Kristijana Andersa, pjesma datira iz 1972): „Poslije 18-godišnjeg prekida, Srbija je htjela da u subotu ponovo počne sa željezničkim saobraćajem sa Kosovom - propagandnim vozom u bojama srpske zastave. Poslije žestokih reakcija susjeda, srpski premijer Aleksandar Vučić je ipak naredio da se voz zaustavi pred samom granicom. On je optužio Prištinu da je poslala policijske snage na granicu da bi isprovocirala sukob. Voz sa natpisom „Kosovo je Srbija" na više jezika, trebalo je da vozi do Kosovske Mitrovice."

Isti list je objavio i komentar pod naslovom: „Srce sve manje i manje" u kome piše i ovo: „Da biste iz ljudi  iskamčili ono najgore, morate im dati susjede. Da li neko toleriše glasnu muziku i gomile lišća – to često zavisi od toga da li je sam napravio buku i đubre ili oni dopiru iz susjedne stambene jedinice. Pri pogledu preko ograde, srce se smanjuje [...] Koliko god ova provokacija bila jevtina i koliko god apsurdno bilo insceniranje Srbije kao mirotvorca – ovaj voz nije bio samo lakrdija. On je bio podsjećanje na to da je mir u Evropi rezultat bolnih kompromisa. Saradnja između Kosova i Srbije se bazira na obećanju da će oboje biti dio EU. A za aroganciju i kratkovidost, koje tu EU uništavaju iznutra, neće prvi platiti Faraži, Lepenove i Petrijeve u centru društva. Raspad će početi na obodima – tamo gdje EU još uvijek znači nadu", piše Zidojče cajtung.

„Namjerna provokacija" – piše iznad komentara u dnevniku Tagescajtung (Berlin). Tu, između ostalog, piše da je ovo bila sračunata provokacija – naravno da su pošli od toga da kosovska vlada neće dopustiti tako nešto, i naravno da se tu nije radilo o slobodnom prevozu osoba između dvije zemlje". „Jaki čovjek Srbije, Aleksandar Vučić, kojeg je Evropska unija mnogo hvalila zbog svoje mirnodopske politike, ko da želi da pokaže da umije i drukčije. Još i prije srpskog pravoslavnog voza, u Francuskoj je uhapšen bivši premijer Kosova Ramuš Haradinaj – na osnovu srpskog naloga za hapšenje, u kojem ga Beograd tereti za najstrašnije ratne zločine. Već i to je u Prištini shvaćeno kao teška provokacija."

„Jedino logično objašnjenje srpske provokacije sa vozom jeste da Vučić hoće da izvrši pritisak na EU kako bi ona više izašla u susret Srbiji. Ali, to je i igranje vatrom sa srpskom manjinom na Kosovu i albanskom na jugu Srbije, koje bi lako moglo da se otme kontroli. Brisel bi za promjenu trebalo da pravovremeno reaguje i utiče na obje strane kako bi se situacija smirila. Inače će se naknadno svi opet čuditi kako je moglo da dođe do tako teške krize", piše Tagescajtung.

„Ova mala epizoda", ukazuje magazin Fokus, „pokazuje koliko brzo sitnice mogu da se pretvore u ozbiljnu opasnost. Ona pokazuje još nešto: principijelne pozicije u kosovskom sukobu su i dalje nepremostive. I pored višegodišnjih posredničkih napora EU, i pored milijardi za finansijsku pomoć, i pored zaštitnih snaga KFOR koje predvodi NATO, i pored velike inostrane misije EULEX. Srbija hoće da povrati Kosovo koje se 2008. godine otcijepilo i sada ga priznaje više od 100 zemalja. Komprimisi koje predlaže Brisel, a ionako nisu sprovedeni u djelo, grebu samo po površini problema."