DW: S kakvim osjećanjima napuštate funkciju?

Adam Bodnar: S jedne strane sa zadovoljstvom, jer nam je dugi niz godina polazilo za rukom odbraniti demokratske vrijednosti, pravnu državu i prava manjina. S druge strane sa zabrinutošću, jer se pitam što će dalje biti sa Poljskom, da li će građani biti u stanju samostalno se nositi sa svim opasnostima kojima je demokratija izložena. Mi se udaljavamo od države koja možda nije bila idealna, ali je ipak demokratska, što bih ja nazvao “hibridnom demokratijom”. Ja bih čak otišao tako daleko i označio je kao kompetitivni autoritarizam (državna forma sa izborima i opozicijom, u kojoj međutim dominira izvršna vlast, op. ur.).

Na koje konkretne uspjehe mislite?

Najvažniji su bili sudski postupci koji su imali konkretne utjecaje na građane ili koji su blokirali investicije koje štete okolišu. Ja sam jasno ojačao prisustvo ombudsmena u sudovima. Pošlo nam je za rukom da neke procese zaustavimo. Ovdje mislim na primjer na prava LGBT osoba. No prije svega smo mogli pokazati da u Ustavu postoje vrijednosti koje zaslužuju zaštitu.

Zašto dolazi do napada na LGBT zajednicu?

Oni služe kao element kulturnog rata za duše ljudi, kao i da bi se politički pozicioniralo. Trenutno postoji i rat unutar same vladajuće frakcije. Grupiranja unutar ovog tabora međusobno se natječu ko je radikalniji. 

Početkom avgusta je u Varšavi na pro-LGBT demonstracijama došlo do, čini se, nasumičnih hapšenja. Je li to primjer kršenja ljudskih prava?

48 ljudi je te večeri uhapšeno uz povredu čitavog niza prava – prava na samoodbranu, na kontakt sa porodicom, na odgovarajuće higijenske i zdravstvene uvjete. I prije svega se postavlja pitanje: Da li je to zaista bilo neophodno? Ja sam imao dojam, a to potvrđuju i posjete mojih suradnika policijskim stanicama: U brojnim slučajevima su ova hapšenja bila čista slučajnost. Možda je jedna vrsta šikaniranja od strane policije igrala ulogu da se ljudi brzo i preventivno uhapse.

Vi ste nedavno govorili o novoj vrsti pojma ljudska prava od strane PiS-ove vlade – o zaštiti pojedinih osoba u cilju zaštite društva. Šta je loše u tome?

Pod ljudskim pravima se oduvijek podrazumijevala zaštita dostojanstva individue, a ne grupe, zaštita od državne nepravde.

Da, to je razumijevanje u našem kulturnom krugu, ali na Dalekom istoku je to nešto drugačije, tamo grupa ima drugačiji status.

To je tačno, ali mi smo još uvijek u Europi, a Poljska je i članica EU. Mi smo ratificirali međunarodne ugovore. I u poljskom Ustavu, koji je usvojen prije 23 godine, su utemeljena individualna prava i slobode, te ljudska prava. Većina raspolaže instrumentima koje može koristiti za vlastitu zaštitu. No ta većina se istodobno mora pobrinuti za zaštitu predstavnika svake manjine, bez obzira da li etničke, seksualne, ljudi sa posebnim potrebama ili ljudi druge vjere. 

A tu onda jedan “prosječni Kowalski”, možda heteroseksualni katolik pita: A ko štiti mene? Ne osjeća li se “prosječni građanin” često prepušten samom sebi?

Da, ali ja onda uvijek kažem, i taj “gospodin Kowalski”, heteroseksualni muškarac, bijele boje kože, može u jednom trenutku biti diskriminiran. Primjerice kada on kao bijelac bude u manjini. Onda će on također očekivati poštovanje. Nema veze što smo jedan dan većina, kada već narednog dana možemo biti manjina.

Pogedajmo pravosuđe u Poljskoj. Ako neko nije na vladinoj listi, može li on još imati povjerenje u “reformirani” pravosudni sistem?

Ovisi od toga o kojem postupku je riječ. Ako su interesi građana u sukobu sa interesima vlasti, državnog preduzeća ili osobe bliske vlasti onda se može ispostaviti da su njegova prava zanemarena i da je sudac pod pritiskom. Mi se vraćamo sistemu koji je u Poljskoj bio 1989. godine. Tada je svako ko je radio u državnim strukturama znao da postoji crvena linija. Možeš raditi, suditi, biti advokat, ali moraš biti oprezan ako postoji politička komponenta. Ako previše poštujete zakon to može imati profesionalne posljedice. To je veoma opasno.

 

Adam Bodnar je stručnjak za ustavno pravo, aktivista za zaštitu ljudskih prava i od 2015. godine ombudsmen za građanska prava u Poljskoj.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android