„Stravično nasilje, koje u Srbiji nije viđeno u posljednjih deset godina", tim riječima je prvi čovjek države Aleksandar Vučić označio proteste vozača zbog previsoke cijene goriva. Nasilje se prema izvještajima medija zaista dogodilo. Neki jaki momci s viškom mišića i manjkom mozga su na Zrenjaninskom putu pretukli učesnika u saobraćaju koji je doveo u pitanje njihovo pravo da zatvore pravac kojim je on želio da prođe. Na Ibarskoj magistrali je iz istog razloga jedan čovjek napao policajca. Svi oni su privedeni, poneko od njih ima krivični dosije. U očima vlasti oni su reprezentativni predstavnici zlonamjernih protesta.

U isto vrijeme, svaka treća žena u Srbiji je bila žrtva nasilja. U Beogradu se puca skoro svake noći. Ali to nasilje nije zgodno kao sredstvo medijskog obračuna sa ukupnim protestom, pa se sporadični nasilni izgredi na protestima, koji su, naravno za svaku osudu, fokusiraju kao suština blokade, a ne kao njena neželjena propratna pojava.

Četiri linije odbrane

Kriminalizovanje protesta protiv povećanje cijene goriva samo je jedna od nekoliko linija odbrane vlasti od mrskog pitanja zašto je Srbija jedan od konstantnih regionalnih lidera po odnosu cijene goriva i prosječne plate.

Druga linija odbrane je mantrično ponavljanje optužbe da je opozicija – Janković, Jeremić, Đilas i Obradović – organizovala proteste kako bi srušila vlast na nelegalan način. Ta argumentacija je veoma laskava za opoziciju. Jedan učesnik protesta je na društvenim mrežama prokomentarisao da je to možda do sada najveća besmislica koju je čuo jer – opozicija nije u stanju da organizuje samu sebe, a kamo li proteste.

Treća linija propagandne argumentacije barata sa standardnim pripisivanjem krivice davnim vlastima. Aleksandar Vučić i njegovo lijevo i desno krilo Aleksandar Vulin i Nebojša Stefanović prelaze u uvježbani protivnapad, predočavajući istoriju cijene goriva: NIS su prodali „žuti", Tadić je 2009. akcize povećao za 54 odsto u samo jednom danu. Dakle, za cijenu goriva je u godini 2018. opet odgovorna vlast od prije 2012. Šta je aktuelna vlast za posljednjih šest godina uradila da ublaži posljedice štetnih odluka prethodne garniture – ostaje neizrečeno.

Da podsjetimo, prema važećem zakonu država može da smanji svoj namet na gorivo i do 20 odsto kako bi ublažila posljedice povećanja cijene na svjetskom tržištu. A taj namet sačinjava čak 55 odsto cijene goriva.

Zaboravni predsjednik

Četvrta linija odbrane se služi relativizacijom. Vučić navodi da je gorivo skuplje u 26 evropskih država, pa je „najskuplje gorivo" navodno notorna laž. Naveo je poimence Austriju, Belgiju, Hrvatsku, Kipar, Francusku, Sloveniju, Slovačku, Irsku, Crnu Goru, Maltu. Naravno, predsjednik je zaboravio da kaže da je prosječna zarada u ovim zemljama veća nego u Srbiji. U Belgiji čak sedam puta! Ta hotimična zaboravnost, bolje rečeno, izbjegavanje da se stvari predstave u kontekstu, to vađenje brojki i činjenica iz njihovog odnosa, jeste zanat koji je predsjednik naučio još za vrijeme ministrovanja u doba Miloševića.

Ipak, u tom nizu zemalja u kojima ljudi za gorivo plaćaju više nego građani Srbije nalazi se i jedna koja je siromašnija. Zna se – Albanija. Šta bi Vučić bez prijateljske pomoći Albanaca? Propala bi mu stilska figura. Ovako poruka za ciljnu grupu glasi: Šta se bune kad nam je gorivo jeftinije nego u Albaniji? Ti argumenti se vješto kombinuju sa navodima da su hljeb i struja među najjeftinijim u Evropi.

Propast paklenog plana

Da sažmemo argumentaciju gazde i njegove ekipe: Proteste organizuje tajkunsko-lopovska opozicija, mračne snage bivšeg režima, ljudi sa nečasnim namjerama. Za skupo gorivo je kriva bivša vlast, a ono, kad bolje razmisliš, i nije tako skupo jer su hljeb i struja jeftini, a Albanija traži još veći harač na pumpama od Srbije. Učesnici protesta su ili izmanipulisani vozači ili plaćeni huligani. Ali vlast ih je prozrela i njihov pakleni plan neće uspjeti.

Preventivna paljba medijskih divizija

Medijska logistika za taj narativ je obimna i dobro raspoređena. Javni servis je uzdržaniji u psovkama, a jači u moralisanju. Ružičasta televizija, najgledanija u zemlji, sve koje protestuju naziva pristalicama četvorice navedenih opozicionara i neumorno fokusira scene nasilja. Pred kamerama iznervirani građani ponavljaju da to nije način. Jedan uzbahaćeni lik kaže bez trunke empatije za manje imućne sugrađane: „Ko nema para nek se ne vozi, bre!"

Potom se u studiju pojavljuju provjereni provladini eksperti, poznati po svojoj bliskosti sa tajnim službama. Oni šire teorije zavjere. Zapad za sada samo „kljuca Vučića" ovakvim blokadama dok su protesti protiv Dodika geopolitičke prirode. Mlaka reciklaža paranoje iz devedesetih opet je na djelu. Po receptu ovih stručnjaka cijela priča je uvaljana u kosovsko pitanje kao sarma u kupusov list: ulica stiska Vučića zato što ne da Kosovo. Kakav benzin, kakvi bakrači!

Televizijsko svemirsko bombardovanje ovakvim porukama podržavaju prašinari iz redakcija tabloida. Žuta štampa bliska vlastima puca iz svih raspoloživih cijevi. „Fašisti tuku narod", „Žuti licemjeri".Tako vlast skoro rutinski pokušava da demonizuje proteste.

Digitalna gerila i narod Srbije

Ko su ljudi koji uprkos tome protestuju?

Grupa na Fejsbuku „Protest protiv poskupljenja goriva – narod Srbije", koja je inicirala proteste, broji skoro 85 000 članova. „Cilj ove grupe je da se organizuje miran protest sa zahtjevom za smanjenje akciza na gorivo", zapisano je na toj stranici. Njihova partizanska taktika blokiranja saobraćaja koju prate i takve bizarnosti kao što su košarka na Slaviji i fudbal na Gazeli sigurno nije u skladu sa važećim zakonima. Pitanje je staro koliko i evropska civilizacija – da li je legitimna ilegalna borba protiv nepravde?

Upliv opozicionih struktura na proteste ne može se isključiti. No, postavljeni zahtjevi nisu uskostranački.

Kako god, digitalna gerila je skrenula pažnju na notornu činjenicu da građani Srbije svoju mobilnost plaćaju više nego Bosanci i Makedonci. Ko može, toči gorivo u Zvorniku i Kumanovu. Ko ne može, škrguće zubima.

Bez akcije ovih ljudi taj problem bi se teško probio na dnevni red Vlade. A sada i sam Aleksandar Vučić ne isključuje smanjenje akcize, doduše samo za dizel. To je novopečeni ministar finansija Siniša Mali već najavio. No, niko iz vladajuće nomenklature ne namjerava da prizna da pomjeranje stava od tvrdog „njet" u meko „možda" ima ikakve veze sa protestnim akcijama urbanih gerilaca.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android