DW: U kakvom stanju se nalaze sirijske izbjeglice u Libanu?

Jessica Moujabber: Situacija u kojoj se nalaze je veoma teška, prije svega s obzirom na početak zime. U Libanu može biti veoma hladno, prije svega u području blizu sirijske granice. Tamošnje temperature mogu pasti na nula stepeni, nekada čak i ispod, a onda pada i snijeg. Većina ljudi tamo živi u improviziranim objektima. Postoji rizik od poplava. Oni nemaju smještaj koji je podesan za zimsko vrijeme.

Šta u tom smislu čini vaša organizacija?

Christine Latif: U toku godine je broj Sirijaca porastao na četvrtinu stanovništva Libana. Sveukupno Liban ima oko četiri miliona stanovnika. 1,2 miliona izbjeglica su tamo registrirani u organizacijama UN-a za humanitarnu koordinaciju. Posao World Visiona je orijentiran na osnovne potrebe izbjeglica. Mi pripremamo ponude za obrazovanje djece. Vjerujemo da trenutno oko 300 000 djece u Libanu ne ide u školu.

Također stavljamo na raspolaganje novčana sredstva u obliku bankovne kartice na određeni iznos. Ona se može koristiti za hranu ili za higijenska sredstva i tako ljudi mogu pomoći svojoj porodici. Tako podržavamo izbjeglice u cijelom Libanu. One same mogu odlučiti o tome za šta će koristiti sredstva. Veliki dio tih sredstava se koristi za stanarinu. I ljudi u jednostavnim smještajima moraju plaćati stanarinu. Život u Libanu je skup, životni troškovi skoro da nisu manji nego u Njemačkoj.

Na koji način veliki broj izbjeglica utiče na stanje u Libanu?

Latif: Stanje polako postaje teško. Liban se još uvijek oporavlja od desetljeća konflikata. To znači da su postojeći sistemi vodosnabdijevanja i snabdijevanja električnom energijom već u lošem stanju i da su već bile neophodne investicije za njihovu sanaciju. Sa dodatnih milion ljudi, koji te sisteme koriste, oni su preopterećeni. U školama i zdravstvenim ustanovama se trude da izađu na kraj sa velikim brojem ljudi. Sve to širi zabrinutost kod ljudi. Ali razlog za veliku zabrinutost predstavlja rastuće siromaštvo u Libanu. Brojni smatraju da je Liban bogat, i misle da tamo ljudi žive luksuznim životom. Razlike skoro da ne mogu biti veće. Prema nekim izvještajima oko 25 posto Libanaca živi ispod donje granice siromaštva. Imamo posla sa zemljom u kojoj ukupno polovica stanovništva treba pomoć. Ljudi su sve više zabrinuti za to na koji način će izaći iz tog teškog položaja.

Kako se finansira pomoć za Liban?

Latif: Trenutno World Vision ima budžet od 30 miliona dolara predviđenih za izbjeglice i jedan mali budžet za rad sa ljudima u Libanu koji su domaćini izbjeglicama. 90 posto novca dolazi od institucija poput njemačke vlade, Ujedinjenih naroda, Svjetskog programa hrane. Posao koji mi radimo u velikoj mjeri zavisi od tog novca. Nažalost ti izvori novca su sve manji s obzirom na sve veću listu drugih kriza. Tu spada ebola ili poplave u BiH. Brojni naši programi će biti financirani do kraja godine, a onda će novca nestati. U protekloj godini smo pružili pomoć za 300 000 ljudi. Od toga je bilo 200 000 izbjeglica. Bez dalje nastavka financiranja mi tu pomoć u budućnosti ne možemo pružiti.

Na koji način reagira libansko stanovništvo na veliki broj izbjeglica?

Latif: Liban je primio većinu izbjeglica u regionu. Oko tri miliona ljudi je napustilo Siriju od početka sukoba. Svaki treći se nalazi u Libanu. Druge zemlje, sa više od dvadeset miliona stanovnika, su zabrinute zbog 300 do 400 ili 3000 do 4000 ljudi. Libanci zaslužuju priznanje za svoju velikodušnost.

Postoji li opasnost da bi se konflikt u Siriji mogao još više odraziti na Liban?

Latif: Bilo je manjih sukoba na graničnom području. To je dalje eskaliralo. Ljudi su zbog toga zabrinuti. Nadaju se da libanska vlada može kontrolirati stanje.

Christine Latif je projektmenadžerka u World Vision u Libanu zadužena za prikupljanje financijskih sredstava. Jessica Moujabber je suradnica WV u Libanu.

Intervju vodio Andreas Gorzewski