Šestogodišnja Aisha radi u ribarnici u Gaou, gradu u afričkom Maliju. Desetogodišnji Santiago bere papar na polju svoje obitelji u južnoameričkom Ekvadoru. Trinaestogodišnji Shindar je sa svojom obitelji pobjegao od rata u Siriji i sada od jutra do mraka radi u jednom restoranu u iračkom Erbilu. Sve su to sudbine djece iz cijeloga svijeta koje je Fond Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) dokumentirao na fotografijama. A takvih je, unatoč međunarodnim konvencijama poput UN-ove Konvencije o pravima djeteta ili konvencije Međunarodne organizacije za rad (ILO), jako puno. Pritom ipak valja reći da se broj djece između pet i 17 godina koja rade u posljednjih 15 godina smanjio za oko trećinu - od 246 milijuna na 168 milijuna.

"Ona mogu gladovati ili pokušati zarađivati", kaže Iris Stolz, referentica za ljudska prava njemačke humanitarne organizacije Terre des Hommes. Ta organizacija djeluje u 33 zemlje i podupire projekte pomoći djeci koja rade. Dokle god bude ekstremnog siromaštva, dotle će biti i dječjeg rada, tvrdi ona.

Zabrane nisu dovoljne

Iskorištavanje djece-radnika kakvo zabranjuje konvencija ILO-a broj 182 je i za Iris Stolz apsolutno nedopustivo, ali ona smatra da se ne bi smjeli zabraniti i ukinuti svi oblici dječjeg rada bez da se pritom sagleda sveukupna situacija u kojoj neko dijete živi. "Puno toga ovisi o vrsti rada i njegovoj duljini kao i o uvjetima u kojima se radi", kaže ona i navodi jedan primjer iz Tajlanda. Tamo brojna djeca rade u ribljoj industriji - oni čiste račiće i škampe od ljuske i pripremaju ih tako za plasman na svjetsko tržište: "Kada bi se to jednostavno zabranilo, onda velika poduzeća čiji rad je manje-više pravno reguliran, više ne bi zapošljavala maloljetne radnike, ali bi zato oni dospjeli kod kooperanata kod kojih bi još manje zarađivali, radili u još opasnijim uvjetima i kod kojih je još sve teže."

Gorka stvarnost

UNICEF slično gleda na ovaj problem. Gotovo sve zemlje svijeta su se obvezale da će suzbiti najgore oblike dječjeg rada do 2016. godine. Taj cilj očito neće biti ispunjen do kraja iduće godine, kaže Ninja Charbonneau iz njemačkog ogranka UNICEF-a. Još će očito proći puno vremena prije nego što djeca više neće morati raditi da bi prehranila sebe i svoje obitelji. "Moramo prvo priznati da je dječji rad stvarnost", kaže glasnogovornica UN-ove humanitarne organizacije za djecu. Ali pozdravlja činjenicu da su prava djece i ukidanje dječjeg rada našla mjesto i na listi dugoročnih razvojnih ciljeva UN-a (Sustainable Development Goals, skraćeno SDG): "Tu su formulirani, barem kako sada stvari stoje, vrlo ambiciozni ciljevi za idućih 15 godina, dakle do jeseni 2030."

SDG bi trebao biti usvojen u rujnu na Generalnoj skupštini UN-a u New Yorku. U nacrtu je predviđeno da se do 2025. ukinu svi oblici dječjeg rada i to ne samo zabranama, već potporom siromašnim obiteljima, odnosno suzbijanjem uzroka dječjeg rada.

"Važno je da odrasli dobivaju plaće od kojih mogu živjeti, jer dokle god u Indiji, na primjer, odrasli zarađuju tri eura na dan, i njihova djeca će biti prisiljena vrlo rano početi raditi", kaže Iris Stolz iz organizacije Terre de Hommes. Tako, zaključuje, nastaje začarani krug siromaštva i iskorištavanja koji i iduću generaciju baca u veliko siromaštvo.