Dva puta u jednom danu turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan uspio je zapanjiti Zapad: prvo postavljanjem dodatnog uslova za članstvo Švedske u NATO-u, a zatim iznenađujućim kompromisom u posljednjem trenutku.

U ponedjeljak je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg objavio da se Erdogan složio da turskom parlamentu proslijedi zahtjev Švedske za pridruživanje vojnom savezu "što je prije moguće".

Prije nego što je objavljen pristanak Ankare, Erdogan je napravio posljednji potez koji je sve iznenadio. Na konferenciji za novinare prije odlaska na samit NATO-a u Vilniusu, on je postavio još jedan uslov za članstvo Švedske u NATO-u.

Turski predsjednik je rekao da je njegova zemlja čekala na kapiji Evropske unije više od 50 godina i obratio se Briselu riječima: „Omogućite put Turskoj u Evropsku uniju, a onda ćemo mi omogućiti Švedskoj da uđe u NATO, baš kao što smo utrli put Finskoj."

Zbunjen ovim potezom, Brisel je najprije odbacio Erdoganov zahtjev, ističući da su NATO i EU odvojeni procesi. Međutim, u zajedničkom saopštenju, objavljenom nakon sporazuma sa NATO-om, navodi se da će Švedska "aktivno podržati napore za oživljavanje procesa pridruživanja Turske u EU, uključujući modernizaciju carinske unije EU-Turska i liberalizaciju viznog režima".

Okreće li se Turska ponovo prema Zapadu?

Iako su provladini mediji u Turskoj podršku Švedskoj prikazali kao Erdoganovu pobjedu, stručnjaci kažu da Ankara time nije postigla ništa novo, jer je Švedska dugo bila jedna od EU-zemalja naklonjenih učlanjenju Turske. Ozgur Unluhisarcikli, direktor Ureda njemačkog Marshall fonda u Ankari, smatra da se Erdoganov potez i dalje može smatrati važnom porukom.

"Mislim da nakon izbora Erdogan traži bolje odnose sa SAD i Evropom i želi da bude prihvaćen", rekao je Unluhisarcikli. "Uzmite na primjer njegove riječi o krčenju puta u EU; ništa se neće dogoditi u vezi s tim, i on to zna. Ali ono što želi reći je: 'Nemojte me isključivati'."

Druga teorija je da Ankara, sa rekordnom stopom inflacije i brzom devalvacijom turske lire, pomjera svoju politiku balansiranja između Rusije i Zapada u pravcu Zapada, uglavnom iz ekonomskih razloga.

Ankara bi mogla ostvariti ekonomske prednosti modernizacijom carinske unije između EU i Turske. Ova modernizacija ima za cilj ekspanziju, odnosno proširenje saradnje na poljoprivredne proizvode, uslužni sektor i državne nabavke pored postojeće trgovinske razmjene industrijskih dobara. Turski biznis također nastoji da se zaštiti od sofisticiranih trgovinskih sporazuma Evropske unije sa trećim zemljama.

Putovanje Turske u EU i kršenja ljudskih prava

Pregovori o pristupanju Ankare Evropskoj uniji, koji su počeli u Briselu 2005. godine, nisu postigli konkretan napredak i zaustavljeni su nakon pokušaja državnog udara u Turskoj u julu 2016. godine, jer su antiterorističke mjere, koje je poduzela Ankara, dovele do kršenja ljudskih prava.

Posmatrači u Evropi tvrde da za značajno oživljavanje odnosa Turske i EU s perspektivom članstva, Turska prvo mora normalizirati svoje odnose s Vijećem Evrope (CoE), međunarodnom organizacijom osnovanom da podržava ljudska prava, demokratiju i vladavinu prava u Evropi. Nezavisna je od EU, ali nijedna zemlja se nikada nije pridružila bloku a da prethodno nije bila članica Vijeća Evrope.

Turska je članica Vijeća Evrope, ali je njihov odnos posljednjih godina poljuljan. Ankara nije slijedila odluku Evropskog suda za ljudska prava, najpoznatijeg tijela Vijeća Evrope, da "odmah oslobodi" Osmana Kavalu, turskog aktivistu i filantropa koji je u zatvoru od 2017., i Selahattina Demirtasa, istaknutog kurdskog političara koji je je u zatvoru od 2016.

Ukoliko ne bude napretka u slučaju Kavala, Vijeće Evrope će započeti pregovore o mogućim sankcijama Turskoj. Dakle, Ankara treba mnogo više da uradi za proces pristupanja EU od odobravanja članstva Švedskoj u NATO-u.

Hoće li Ankara dobiti borbene avione koje traži od Washingtona?

Iako put Turske u pravcu učlanjenja u EU nije realan u bliskoj budućnosti, odluka Ankare da prihvati članstvo Švedske u NATO-u mogla bi biti početak novih odnosa s Washingtonom.

Nedavni diplomatski kontakti sa SAD također su doprinijeli konsenzusu postignutom u Vilniusu. Američki predsjednik Joe Biden pozdravio je odluku svog turskog kolege uoči samita NATO-a.

"Spreman sam da sarađujem sa predsjednikom Erdoganom i Turskom na jačanju odbrane i politike odvraćanja", rekao je Biden u saopštenju koje je objavila Bijela kuća.

Uoči NATO-samita, još jedna važna izjava stigla je iz Vilniusa. Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan rekao je da će SAD vjerovatno nastaviti s procedurom oko transfera odnosno isporuke aviona F-16 Turskoj, u konsultaciji sa američkim Kongresom.

Dok Ankara i Washington tvrde da ova dva pitanja nisu povezana, razvoj događaja navodi na špekulacije da je Erdoganovo odustajanje od blokiranja ulaska Švedske u NATO dovelo Tursku korak bliže dogovoru o isporuci aviona F-16.

Ankara ponavlja svoju želju da kupi 40 lovaca F-16 kompanije Lockheed Martin Corp. Međutim, uprkos Bidenovim naporima da dobije podršku Kongresa, neki njegovi članovi, posebno predsjednik Odbora za spoljne poslove Bob Menendez, nisu bili uvjereni u ispravnost isporuke F-16 Turskoj, zbog odluke Ankare da kupi ruske raketne sisteme S-400, kao i iz drugih razloga― uključujući i blokiranje učlanjenja Švedske u NATO.

Nakon što je Erdogan dao zeleno svjetlo za članstvo Švedske, Menendez je odaslao oprezno-optimističnu poruku. Američki senator je rekao da će, uprkos rezervi, o tom pitanju razgovarati sa Bidenovom administracijom i da bi u narednih nedjelju dana mogao da donese odluku u vezi sa isporukom borbenih aviona.

"Ako oni [Bajdenova administracija] mogu pronaći način da osiguraju prestanak turske agresije protiv susjeda, gdje je došlo do zatišja u posljednjih nekoliko mjeseci, to je sjajno, ali to bi morala biti permanentna realnost", rekao je doslovno Menendez.

„Isporuka F-16 možda neće uslijediti odmah, ali je vjerovatno da su data snažna uvjeravanja da će ovi borbeni avioni na kraju biti isporučeni", tvrdi Asli Aydintasbas u svom članku iz Washington Post. Prema Aydintasovim riječima, moglo bi doći do šireg resetiranja odnosa ako Turska i Zapad ispravno odigraju igru i povuku prave poteze.

Vrijeme će pokazati da li će novi razvoj događaja u NATO-u dovesti do otvaranja novog poglavlja u odnosima između Turske i njenih zapadnih saveznika.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu