100 dana. Je li to puno ili malo? Ko pobjeđuje, a ko gubi? Kada se sastavlja ratni bilans u Ukrajini, moraju se primjenjivati ​​drugačiji standardi nego kada je u pitanju nova vlada.

To je puno, jer je ne mali broj ljudi, prije svega na Zapadu, na početku vjerovao da se vlada u Kijevu ruskom napadu može oduprijeti svega dva do tri dana. To je vjerovatno bio jedan od razloga zašto su neke zemlje, uključujući Njemačku, oklijevale s isporukom oružja. Bila je to greška. Drugi, najviše SAD i Velika Britanija, isporučuju Ukrajini oružje kao na  montažnoj traci. Time su pomogli Ukrajini i spriječivši njen poraz. Zato prva lekcija od početka rata u Ukrajini glasi: Brze pošiljke oružja spašavaju živote.

Zadržimo se na primjeru Njemačke: Prelazak sa isporuke vojnih kaciga, obećanih u februaru, na aktualnu najavu da će Ukrajini biti isporučeni najsavremeniji sistemi protivzračne odbrane IRIS-T trajao je gotovo tri mjeseca. To je predugo, čak i ako uzmete u obzir njemačku istoriju. Berlin može bolje, a posljednja kancelarova najava daje nadu da može i drugačije. Nastavite tako i bez odgađanja!

- pročitajte i ovo:  Pet načina na koje je rat u Ukrajini promijenio svijet

Rusija želi okupirati veći dio Ukrajine

Ali 100 dana nije puno, jer rat tek počinje. Rusija je na početku bezuspješno pokušala voditi blickrig (Blitzkrieg) a sada je prešla na taktiku iscrpljivanja. Po motu: Jabuku nikada ne progutaš u jednom zalogaju, da se ne ugušiš, nego uvijek iznova odgrizeš komadić. Ukrajina je poput jabuke. I to nas dovodi do druge pouke iz ovog rata.

Rusija je, na žalost, baš tako luda kao što se u propagandnim talk show-emisijama propovijedalo godinama – a što su mnogi ignorirali. To ne sluti na dobro ni Ukrajini, ni Evropi ni svijetu. Predsjednik Vladimir Putin započeo je revanšistički rat uništenja i neće prestati. Prijetnja Moskve nuklearnim oružjem nije blef.

Posljedica: Sada a ne kasnije se sve mora učiniti da se Putin zaustavi. Jer kasnije može biti prekasno. Ukrajina svaki dan i svaki sat gubi vojnike, civile i teritorije. Procjenjuje se da ima desetine hiljada mrtvih -  to je privremeni i gorki bilans prvih 100 dana rata. Ruski ciljevi sada su jasni: kratkoročno i srednjoročno Rusija želi okupirati veliki dio Ukrajine, odsjeći zemlju od pristupa moru i izbrisati u njoj sve što je ukrajinsko. Ako uspiju, druge zemlje u istočnoj Evropi bit će izložene ucjeni da se povinuju željama Moskve, u suprotnom će riskirati rat.

Zamor od rata prijeti da smanji spremnosti na pomoć

Najopasnija faza ovog rata tek počinje. Najžešće borbe vode se u bazenu sa nalazištima kamenog uglja u Donbasu. Tamošnja ukrajinska vojska je najbolje pripremljena - za to je imala osam godina. To je razlog što je Rusija na početku teško mogla napredovati u Donbasu. Ovo se sada mijenja jer Moskva svu svoju razornu snagu koncentrira na jedan dio fronta, stvarajući jasnu nadmoć.

Ako Rusija uspije u Donbasu, mogla bi – bombardovanjem -  brže trasirati svoj put prema centralnoj Ukrajini, ponovno pokušati zauzeti Kijev i srušiti vladu. Putin nema interesa za pregovore jer misli da ima više vojnog potencijala. Ova faza je opasna i zbog toga jer je rat postao svakodnevica. Naslovnicama dominiraju druge teme, ratni zamor počeo je neposredno prije praznika. Fokusiranost na Ukrajinu se smanjuje a zamor od rata prijeti da umanji spremnost na pomoć - što se ne smije dogoditi.

Mir je trenutno iluzoran. Ukrajini je hitno potrebno teško naoružanje, ali potrebne su i strožije sankcije Rusiji. S mukom dogovoreni naftni embargo mora konačno stupiti na snagu i biti pooštren. Čas diplomatije će kucnuti tek kada se rusko napredovanje barem zaustavi. Vruće ratno ljeto je na pomolu. Važan je svaki dan.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu