„Zašto nas mrzite?“, pitanje koje se često pojavljivalo u američkim medijima poslije napada na Njujork i Vašington 11. Septembra 2001. U Njemačkoj je situacija drukčija, već godinama je jasno i bezbjednosnim službama i javnosti da Njemačka može postati meta terorista. Ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer je stalno govorio o „apstraktnoj ugroženosti“.

Lorenco Vidino sa Instituta za međunarodne političke studije u Milanu smatra da uzrok treba tražiti u njemačkoj spoljnoj politici: „Od početka intervencije u Avganistanu džihadisti vide Njemačku kao dio američkih napora uperenih protiv islama“. To se prema njemu dodatno pojačava otkako je Njemačka uključena u borbu protiv „Islamske države“.

Njemački stručnjak za analizu terorizma Rolf Tophoven o tome kaže: „Otkako oružjem i instruktorima podržavamo kurdske Pešmerge u Iraku u njihovoj borbi protiv „Islamske države“ Njemačka je postala jedan od glavnih ciljeva“.

„Globalno misliti, lokalno djelovati“

Međutim, ne radi se samo o njemačkoj spoljnoj politici. Lorenco Vidino podsjeća da su i u zemljama poput Švedske koja je spoljnopolitički suzdržana ili čak Švajcarske koja je neutralna otkriveni planovi za terorističke napade. Organizaciona struktura džihadističkog terorizma je sve decentralnija. Taj pokret se sastoji od mnoštva pojedinačnih osoba koje su na različite načine povezane sa grupama kao što su Al Nusra, Al Kaida ili „Islamska država“. Tako onaj koji recimo živi u Švedskoj a pripada pokretu radi po geslu „mislim globalno, djelujem lokalno“. Za džihadiste koji su odrasli na Zapadu unutrašnjepolitički motivi, kao što je osjećanje diskriminisanosti, jesu jednako važni kao spoljnopolitički motivi.

Njemačko-egipatski politikolog Azem el Difravi podsjeća na činjenicu da napadi na zapadne zemlje odavno imaju centralno mjesto u džihadističkoj ideologiji. On kaže da su sljedbenici „Islamske države“ u Iraku i Siriji prvo bili izuzetak, jer su se usredsredili na formiranje svoje države. El Difravi kaže: „Iz taktičkih razloga su tvrdili da neće napadati Zapad, nadajući se da će ih onda ostaviti na miru“. Kada se ispostavilo da je to iluzija i kada je Vašington počeo da bombarduje položaje „Islamske države“, ona je promijenila svoj stav. „Nakon početka bombardovanja, je takozvana 'Islamska država' jasno rekla da su joj na meti sve zapadne zemlje“.

Polarizacija kao cilj

Teroristički napadi, kako smatra El Difravi, imaju dva cilja. Prvi je da prošire strah. Pokret je imao iskustvo da su Španci povukli svoje trupe iz Avganistana poslije napada u Madridu u kojem je ubijeno skoro 200 ljudi. Drugi cilj je polarizacija zapadnih društava. El Difravi kaže da u računici „Islamske države“ na Zapadu poslije terorističkih napada može doći do antimuslimanskih izgreda, što bi otuđilo mlade muslimane od većinskog stanovništva i gurnulo ih u naručje islamskim fundamentalistima.

Rolf Tophoven vidi u terorističkim napadima i dodatnu poruku: „Islamska država“ je poništavanjem imperijalističke granice između Sirije i Iraka zasjenila i Al Kaidu. A napadi na zapadu služe „Islamskoj državi“ kao demonstracija odlučnosti da ne ograniči svoju borbu na Bliski istok“.