Svima nam je to poznato kad je zima oštra i mraz stegne – naše ruke su tada ledene, a koža ispucala. To ne samo da je neugodno, već može biti i bolno. U tom slučaju formula glasi: puno mazati kako bi se koži vratilo ono što joj je prijeko potrebno: masnoća i vlažnost, odnosno hidrataciju.

Prirodna zaštita

Za kožu često i intenzivno pranje ruku znači stres. Za higijenu je ono, međutim, prijeko potrebno, ali površina kože se isušuje pritom. Ukoliko dodatno dezinficiramo naše ruke, to znači još više iritacija za kožu.

Često pranje ruku i korištenje dezinfekcijskih sredstava suzbija patogene, uzročnike bolesti poput bakterija i virusa, ali to ujedno šteti koži i napada zaštitni kiseli sloj. Ali taj sloj nam je prijeko potreban, jer on suzbija štetne tvari i bakterije, kao i opasne patogene koji pokušavaju ući u naše tijelo. Bakterije, virusi ili gljivice se nalaze svugdje oko nas, a koža naših ruku je posebno izložena tim utjecajima.

Za stanje naše kože i njezine prirodne zaštite je važna i pH-vrijednost. Ona bi trebala iznositi između 4,1 i 5,8, ovisno o tome o kojoj dijelu kože je riječ. U blago kiselom miljeu se patogeni ne mogu razviti. Stoga je takozvani zaštitni kiseli sloj od krucijalne važnosti.

Što smo stariji, utoliko manje vlažnosti naša koža može pohraniti, a i samoprodukcija masnoće se smanjuje. Prirodni zaštitni sloj postaje tanji i osjetljiviji. Zbog toga koža starijih ljudi više pati od čestog pranja ruku nego što je to slučaj kod mlađih. Međutim, za svakoga važi: često pranje ruku zahtijeva i često mazanje kremom.

Našem tijelu je potrebno četiri tjedna vremena kako bi, primjerice, proizveo površinske masnoće kože. Ukoliko netko tako stalno pere ruke, bez naknadnog mazanja kremom, uništava time masni sloj. Kako bi se taj efekt sapuna ublažio, važno je da sapun ima svojstva koja omogućuju ponovno vlaženje kože, a da po mogućnosti nema konzervansa.

Uzgred, pranje ruku sa sapunom je znatno efikasnije protiv virusa nego korištenje dezinfekcijskih sredstava. Dezinficiranje ruku nakon pranja ruku sapunom se ne bi trebalo prakticirati, jer to kožu dodatno opterećuje. To ima smisla samo u slučaju ljudi koji imaju neka predoboljenja ili slab imunološki sustav.

Mast, krema ili losion?

Važan je sastav njege. Pritom sadržaj masnoće igra odlučujuću ulogu. Masti imaju najveći udio masnoća. Kako bi se masti mogle lako umasirati u kožu, proizvođači najčešće dodaju vodu. Međutim, ulje i voda se, kako je poznato, ne daju miješati tako lako. Kako bi to uspjelo, industrija koristi emulgatore. Tako nastaju masti za njegu kože koje se uglavnom koriste u medicinske svrhe. One pomažu, primjerice, kad su u pitanju ozljede, opekline i upale.

Za razliku od masti za njegu kože, kreme imaju znatno veći udio vode. Shodno tome su mekše i lakše se daju umasirati u kožu. Ali nije svaka krema ista. Postoje one koje imaju veći udio ulja, a manji vode te shodno tome ostavljaju masni sloj na koži i tako ju štite od isušivanja. S druge strane postoje one kreme u kojima ima više vode i manje ulja i koje tako ne ostavljaju težak masni sloj na koži, ali zato ih koža upija brže i time dobiva više hidratacije. Kod tih krema bi bakterije mogle lakše prodrijeti, a kako se to ne bi dogodilo, proizvođači u te vrste krema dodaju konvervanse.

Još više vode od tih hidrofilnih krema imaju losioni koji više služe kao mlijeko za tijelo negoli kao njega za kožu ruku.

Na koncu je tu još vazelin. On postoji od sredine 19. stoljeća. Vazelin je ustvari ime marke jednog proizvoda. U engleskom govornom području je poznat kao „Petroleum-Jelly", dakle petrolejski žele, jer vazelin se pravi od nafte. Kako god bilo, vazelin također već desetljećima ljudima pomaže protiv suhe i ispucale kože, na primjer usana, ali zbog svoga masnog sastava nije baš preporučljiv za njegu kože ruku.

Napravi sam

Tu je još i mogućnost da željenu kremu sami napravite. Recepte za to su poznavali još naše bake i djedovi. Tako postoje recepti s ružinom vodicom i lanolinom, ali i nekim sastojcima koji su možda pomalo čudni za tu svrhu. U to spada mješavina svježe cijeđenog soka od rajčice, soka od limuna i glicerina – i gotova je jedna posebna domaća krema za ruke. No u industriji to ne funkcionira tako lako. U kremama za ruke koje se danas prodaju parfumerijama, drogerijama i drugim trgovinama, nalazimo nerijetko i više od 20 različitih sastojaka – među njima sjemena ulja ili bademovo ulje koje se „upakiraju" u egzotično zvučeće kemijske ili engleske nazive.

No ono što je nakon svih ovih informacija i dalje važno jeste da nakon intenzivnog i čestog pranja ruku namažete ruke – s onom kremom, losionom ili mašću koja Vama najbolje odgovara i najviše prija.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android