1938. dva njemačka hemičara, Otto Hahn i Fritz Strassmann, otkrili su nuklearnu fisiju. Fisija je reakcija u kojoj se jezgro atoma dijeli na dva ili više manjih jezgara, oslobađajući ogromne količine energije. Iskoristite ovu moć, rekli su fizičari. Mogli biste stvoriti tako moćnu bombu, koja bi mogla sravniti sa zemljom cijele gradove.

Gotovo odmah, njemački naučnici su započeli rad na projektu atomske bombe. S obzirom na vojni interes i uz pomoć snažne njemačke industrije, Uranijumski klub (Uranverein) zaposlio je uskoro neke od vrhunskih svjetskih nuklearnih stručnjaka.

Iako je projekat bio tajan, o njemu se pročulo preko naučnika koji su bježali od progona u nacističkoj Njemačkoj. Među njima je bio i Albert Einstein, koji je o tome upozorio američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta 1939. godine. Zabrinutost zbog razvoja nacističkog tajnog oružja proširila se širom svijeta.

Odgovor SAD-a bio je "Projekat Manhattan", predvođen J. Robertom Oppenheimerom. Započeo je u ljeto 1942., istražujući načine za pravljenje fisione bombe uz korištenje hemijskih elemenata: uranijuma i plutonijuma.

Strah od rivalskog nacističkog projekta podstakao je američku vladu da djeluje. Uz ogromnu finansijsku podršku, Oppenheimeru i njegovom timu je trebalo samo tri godine da uspješno testiraju prvu nuklearnu bombu. Prvo nuklearno oružje, nazvano "živa vatra" pogodilo je Hirošimu tri sedmice kasnije.

Snimci razgovora na imanju „Farm Hall"

"Ne vjerujem vam nijednu riječ", rekao je tadašnji šef njemačkog programa za nuklearno istraživanje Werner Heisenberg, kada je čuo vijesti o Hirošimi.

U to vrijeme su Heisenberg i devet drugih nuklearnih fizičara, koji su radili na njemačkom projektu, bili zatvoreni na engleskom imanju Farm Hall. Britanci su tajno snimali naučnike, nadajući se da će otkriti tajne nacističkih nuklearnih projekata.

I drugi njemački fizičari dijelili su Heisenbergovu nevjericu. Većina je vjerovala da je to bio blef, kako bi se Japnci natjerali na predaju. "Nisam mislio da će to biti moguće još dvadeset godina", rekao je kasnije Otto Hahn.

Heisenbergove i Hahnove reakcije pokazuju koliko je njemački program bio daleko od razvoja atomske bombe. "SAD su potpuno precijenile razvoj njemačkog projekta Uranijum. To su shvatili tek nakon prisluškivanja naučnika u Farm Hallu", rekao je za DW Takuma Melber, istoričar sa Univerziteta Heidelberg u Njemačkoj.

Nuklearni program otpisan

U vrijeme kada je „Projekt Manhattan" pokrenut, njemački nuklearni program je već bio mrtav. Njemački istraživači su znali da neće moći odvojiti izotope neophodne za stvaranje atomske bombe za manje od pet godina. Nikada nisu postigli uspješnu lančanu reakciju i nisu imali metodu obogaćivanja uranijuma.

Program nuklearnog oružja ukinut je u julu 1942. godine, a istraživanje je podijeljeno u devet različitih instituta širom Njemačke. "Prije 1942. to je bio vojni projekat, ali se nakon toga pretvorio u isključivo civilni projekat", rekao je Melber za DW.

Od tada se cilj pomakao s nuklearnog oružja na izgradnju nuklearnog reaktora, koji bi mogao održati nuklearnu fisiju u manjem obimu. Heisenberg je svoje istraživanje preselio u pećinsku laboratoriju ispod zamka u Haigerlochu u Njemačkoj, gdje su on i njegov tim izgradili eksperimentalni nuklearni reaktor. On se sastojao od kockica uranijuma koje vise sa žice i koje su uronjene u rezervoar u kojem je teška voda.

Sa ovim eksperimentom se otišlo najdalje u njemačkim istraživanjima ali reaktor nikada nije proradio - jer nije bilo dovoljno uranijuma prisutnog u jezgri reaktora da bi se postigla lančana reakcija.

Pa ipak, njemački fizičari su bili blizu rješenja. Naučnici vjeruju da je Heisenberg mogao napraviti prvi nuklearni reaktor da je on sadržavao 50% više uranijuma.

Bijeg jevrejskih i poljskih naučnika

Zašto Njemačka, uz početnu prednost i briljantne naučnike koji su radili na projektu, nije uspjela razviti svoj nuklearni program?

Kao prvo, Njemačka je izgubila mnoge naučnike. Mnogi jevrejski i poljski eksperti, poput jevrejske fizičarke Lise Meitner koja je odigrala ključnu ulogu u Hahnovom i Strassmannovom otkriću nuklearne fisije, pobjegli su od progona. Jedan broj njih pobjegao je u Veliku Britaniju i SAD, gdje su radili na „Projektu Manhattan".

Drugi naučnici su pozvani u njemačku vojsku. Rat je također doveo do nedostatka resursa potrebnih za istraživanje, poput dovoljnih količina obogaćenog uranijuma, pojasnio je Melber. Nedostajalo je i vode koja je potrebna za hlađenje nuklearnih reaktora. "Proizvodnja teške vode odvijala se u Norveškoj koju su okupirali nacisti, ali su savezničke i norveške snage napale ove objekte", rekao je Melber. Na kraju je i nedostatak političke podrške zaustavio napredovanje projekta.

"Hitler je imao poteškoća u razumijevanju projekta" i prekinuo je podršku 1942, rekao je Melber. Bez ove podrške, nuklearni program nije imao mnogo resursa za korištenje, posebno u poređenju s američkim „Projektom Manhattan", koji je zapošljavao 500.000 ljudi - oko 1% američke radne snage i koštao američku vladu oko 2 milijarde dolara (danas oko 24 milijarde dolara ili 22 milijarde eura). Poređenja radi, Uranijumski klub  i kasniji programi uključivali su manje od hiljadu naučnika i imali su budžet od  8 miliona rajhsmaka, što je ekvivalentno današnjoj sumi od 24 miliona dolara.

Pravite reaktore, a ne bombe

Snimci razgovora njemačkih naučnika sa imanja  Farm Hall takođe daju još jedan odgovor za njemački neuspjeh. Sami naučnici su se moralno protivili atomskoj bombi i tajno su sabotirali taj projekat.

Jedan od naučnika, Carl Friedrich von Weizsaecker, je rekao: "Vjerujem da je razlog što to nismo realizovali taj što svi mi fizičari to nismo željeli - iz principa. Da smo htjeli da Njemačka dobije rat , uspjeli bismo."

I sam Heisenberg se protivio ideji o nuklearnoj bombi, rekavši: "U dubini duše mi je zaista bilo drago što je to bio reaktor, a ne bomba".

Njemački naučnici u Farm Hallu su se dalje nadali da će "istorija zabilježiti... kako su Amerikanci i Englezi razvili su ovo užasno ratno oružje... a da su Nijemci proizveli funkcionalan reaktor."

Osamdeset godina kasnije, ironija sudbine je da moderna njemačka država posjeduje američko nuklearno oružje, vjerujući da je ono od presudnog značaja  za sigurnost Njemačke, ali se žestoko protivi nuklearnoj energiji.

 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu