Jedan od dva Evropljana glasao je na europskim izborima u maju 2019. godine. Samo svaki drugi? Barem svaki drugi! Jer u 2014. izlaznost je iznosila svega 42,6 posto i zbog toga se može slobodno reći da je ovogodišnja izlaznost bila iznenađujuće dobra jer je iznosila 50,6 posto. U svakom slučaju, optimisti vide rezultat kao veliki uspjeh i pobjedu za demokratiju – naročito u vrijeme Brexita i euroskeptičnih vlada u zemljama poput Poljske i Mađarske.

Odlučujući faktor koji je utjecao da veći broj građana izađe na birališta ili da glasaju putem pošte, mogao je biti opći pomak udesno. Politolog Oskar Niedermayer u razgovoru za DW objašnjava da je to vrlo moguće, ali ipak naglašava: "Nema istraživanja o tome". Evropski izbori također su uključivali i novu temu, o kojoj se u posljednje vrijeme dosta diskutira: okoliš. To je vjerojatno mnogo doprinijelo povećanju izlaznosti, posebno mladih birača.

Neovisno o evropskim izborima, istraživači izborne izlaznosti već dugo primjećuju "opće povećanje" izlaznosti posebno na saveznim izborima. Povijesni minimum dosegnut je 2009. godine sa 70,8 posto, dok je 2017. izlaznost bila značajno veća: 76,2 posto. Čak i na pokrajinskim izborima postoji trend rasta, ali ipak ne u svakoj saveznoj državi. U Brandenburgu na primjer, gdje će 1.9.2019.  biti izabran novi parlament, izborna izlaznost je smanjena sa 67 posto u 2009. na 47,9 posto u 2014. godini. U Saksoniji je prije pet godina zabilježen umjereni pad sa 52,2 na 49,1 posto.

Ipak, stručnjak Niedermayer očekuje preokret trenda na predstojećim izborima u dvije savezne države. Budući da je nekoliko stranaka u predizbornim anketama gotovo izjednačeno, utrka je "vrlo otvorena" i stoga utječe na mobilizaciju.

Zašto zapad Njemačke bira drugačije?

I u Brandenburgu i u Saksoniji, desničarska populistička stranka Alternativa za Njemačku (AfD) računa sa mogućnošću da će postati najjača politička snaga. To je scenarij zbog kojeg politički promatrači u strankama i medijima često postavljaju sljedeće pitanje: zašto istok Njemačke bira drugačije? Pitanje se također može i obrnuti: Zašto zapad bira drugačije? Niedermayera to objašnjava sljedećim riječima: Na zapadu je više osoba koji su članovi političkih stranaka, a i veća je "organizacijska moć" stranaka. Niži odziv birača na istoku mogao bi se objasniti i činjenicom da veliki broj građana na zapadu ima već izgrađenu glasačku naviku, za razliku od građana na istoku. Čini se da je na zapadu izraženija spremnost na kompromis na dan izbora, usprkos nezadovoljstvu građana strankama. S druge strane, istočni Nijemci vjerovatno bi prije ostali kod kuće. No, jasni dokazi za ove tvrdnje ipak nedostaju.

Niedermayer u tom kontekstu spominje i "druge tradicije" u regiji bivše Istočne Njemačke. Povrh svega, on misli na ulogu današnje ljevice koja je u osnovi izrasla iz bivše istočnonjemačke državne stranke SED i koja se u ujedinjenoj Njemačkoj nazvala Strankom demokratskog socijalizma (PDS). Tokom dva desetljeća nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, ova stranka je imala ulogu prosvjedne stranke. Od početka snažnog izbjegličkog vala 2015. godine, taj dio je preuzeo potencijalno ksenofobični AfD.

Motivi nebirača

Izborni analitičari vidi druge razloge za razliku između istoka i zapada. Oni tvrde da je ljevica na zapadu još uvijek slabo zastupljena. No neujednačeno ponašanje biračkog tijela postoji od ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine. Niedermayer to objašnjava općenito, uzimajući u obzir pozadinu dugotrajne njemačke podjele s "različitim povijesnim okolnostima".

Da li je niska izlaznost dokaz krize demokracije? Mišljenja o tome su različita. Niedermayer navodi stav koje dijele i mnogi znanstvenici: to je „izraz zadovoljstva" stanovništva. Temeljno je pitanje stoga: "Zašto treba ići na birališta kada je sve u redu?" Tom logikom bi prilično visok postotak izlaznosti ukazivao na krizu - ljudi žele drugačiju politiku "i zato izlaze na birališta". Također, ne postoji neko koga se može nazvati „neglasačem" i koji zbog tačno određenog razloga ne ide glasovati.

Više glasača putem online glasovanja?

Niži odziv na pokrajinskim izborima u usporedbi s izborima za Bundestag, Niedermayer objašnjava sasvim jednostavno: O većini relevantnih tema odlučuje se na saveznoj razini. Kao važnu iznimku vidi obrazovnu politiku u Njemačkoj, koja se u velikoj mjeri određuje u okviru saveznih država. To je uvijek bila jedna od najvažnijih tema i to će biti slučaj i na predstojećim izborima u Saksoniji i Brandenburgu.

Niedermayer vjeruje da je veći odziv moguće postići modernim metodama, posebno online glasanjem. No, on još uvijek upozorava na upotrebu digitalnih pomagala, jer hakeri mogu krivotvoriti izbore. "Još je puno toga što treba učiniti u pogledu sigurnosti", navodi on. Još je skeptičniji prema glasovanju putem pošte, koje je u Njemačkoj postaje sve popularnije, a tako građani svoj glas mogu poslati mnogo ranije od samog dana izbora. Jer, u međuvremenu se može puno toga dogoditi što bi građane navelo na drugu izbornu odluku. "Ali tada je odluka već donijeta", upozorava ovaj analitičar za pitanja izbora.

I znanstvenici postaju sve više skeptični u vezi s glasanjem putem pošte, jer je ono u suprotnosti s Osnovnim načelom ujednačenosti izbora. Tamo stoji "da bi svi trebali glasati pod jednakim okolnostima". Ali u slučaju da je visok postotak građana koji glasaju putem pošte, to više ne bi bio slučaj, kaže Niedermayer. Čini se da brojke idu u korist njegovoj tvrdnji: na općim izborima 2017. već je 28,6 posto glasača glasovalo poštom. Udio se u odnosu na 1990. godinu - utrostručio.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android