Nayeli Bautista Hernandez ima 29 godina i došla je u Njemačku iz Meksika. Na početku je radila kao njegovateljica u jednom staračkom domu u blizini Münchena. Sada kao medicinska sestra asistira pri teškim operacijama u jednoj minhenskoj bolnici. Njene riječi bi ogroman broj medicinskog osoblja iz inozemstva odmah potpisao: „Njemačkoj je potrebno mnogo osoblja u zdravstvu. Zahvaljujući školovanju u mojoj domovini bila sam odlično pripremljena. Ali najteža stvar ovdje je – jezik."

Odjel na kojem radi Bautista Hernandez odražava njemačku realnost u sektoru brige o bolesnicima 2022. godine. I pokazuje trend koji bi mogao zavladati u budućnosti: Meksikanka radi s kolegama iz Kine, Bosne i Hercegovine i Hrvatske te, naravno, Njemačke.

Kriza je sve veća

Institut njemačkog gospodarstva prenosi datrenutno vlada manjak od 200.000 njegovatelja i njegovateljica. Ta brojka će narednih godina narasti na pola milijuna. Osoblje iz Vijetnama, s Balkana ili iz Latinske Amerike trebalo bi pomoći u rješavanju tog problema.

Njemačka klinike i starački domovi postaju sve kreativniji kada je riječ o vrbovanju osoblja iz inozemstva. Nayeli Bautista Hernandez su 2019. ponuđeni let za Njemačku, tečaj jezika i novac za dobivanje dokumenata. Danas ima pravo na jedan let kući godišnje, dobila je bicikl, a na bonus-listi je i laptop. Svi se trude privući radnu snagu. Jedno radno mjesto ostaje upražnjeno u prosjeku 240 dana.

Ponuda u prvi mah izgleda odlično

Borja Lopez de Castro je još prije deset godina shvatio šta se događa i osnovao organizaciju Enfermeras Alemania (Medicinske sestre Njemačka). Ovaj Španjolac je uz pisanje doktorskog rada u Njemačkoj počeo raditi na internetskoj stranici za posredovanje u zapošljavanju osoblja i sada radi kao agent koji šalje medicinske sestre i njegovatelje u sveučilišne klinike Freiburg, Köln ili Aachen.

„Trenutno vidimo kako se klinike natječu koja će ponuditi više kandidatima. U to spadaju i dodatne novčane naknade, brzo prebacivanje u višu platnu grupu ili dodatne premije", kaže direktor organizacije i dodaje: „A najveće bolnice mogu ponuditi i stanove."

Enfermeras Alemania povezuje s poslodavcima i medicinsko osoblje koje već živi u Njemačkoj. Nayeli Batista Hernandez je preko te organizacije došla do posla – s ugovorom na neodređeno vrijeme u Münchenu – i smještajem. Svakog dana se toj organizaciji javlja do 20 ljudi iz Meksika, Kolumbije, Argentine, Čilea i Venezuele.

Praksa donosi mnoga razočaranja

Borja Lopez de Castro stalno ponavlja kandidatima koliko je važno poznavanje njemačkog jezika. Razina B2 je obveza. Onaj tko se probije kroz birokraciju i nauči jezik u dovoljnoj mjeri, može si osigurati najbolje moguće uvjete u usporedbi s onima koji vladaju u njegovoj domovini.

Ali to probijanje je veoma teško. „Mnogi dolaze u Njemačku s 15 godina bolničarskog iskustva na intenzivnoj njezi u svojoj zemlji, a ovdje na njih gledaju kao na ljude koji nemaju pojma", priča Lopez de Castro.

Njemačka je u nuždi naučila kako privući ljude, ali u samim ustanovama te ljude najčešće nema tko uvesti u posao, podržati ih i pobrinuti se za to da oni i ostanu. Lopez de Castro često kontaktira radnike koji su preko njega dobili posao da pita kako im je. Odgovor koji najčešće dobiva glasi: ima problema, ali se o njima najčešće ne govori, između ostalog i zbog jezične barijere – komunikacija zapinje na obje strane.

„Pročulo se" da situacija nije tako ružičasta

„Jedna stvar je imati osoblje, a sasvim druga je integracijski koncept koji se provodi kroz rad. Najčešće nema praćenja i analize rada, a glavni problem su nedostatak informacija i netransparentnost kada je riječ o uvjetima rada", kaže šef organizacije Enfermeras Alemania.

Sve to nije ništa novo za Christine Vogler koja već 33 godine radi kao medicinska sestra. Ona je i direktorica Berlinske škole za njegovatelje kao i Berlinskog obrazovnog kampa za zdravstvena zanimanja. Od prije godinu dana je i predsjednica Njemačkog vijeća njegovatelja.

Zašto u Njemačku dolazi premalo njegovatelja? Vogler nema dlake na jeziku: „Njemačka nije atraktivna lokacija za njegovatelje. I to se pročulo izvan Njemačke. Imamo komplicirani jezik i loše uvjete rada, imamo najviše bolničkih kreveta, a najlošiji raspored osoblja."

„Bit će sve teže naći ljude"

Christine Vogler je upoznala mnoge njegovateljice i njegovatelje s Filipina ili iz Vijetnama koji su se poslije pet godina rada vratili u svoje zemlje. Zato što je njega starih osoba lošije plaćena nego posao u bolnici ili zato što im se smučila njemačka birokracija u kojoj izdavanje potvrda traje i po nekoliko mjeseci.

Zaključak Njemačkog vijeća njegovatelja glasi: „Mogućnost da se privuče osoblje iz inozemstva ne predstavlja trajan koncept u sektoru njege. Mora nam biti jasno da sa 100 posto uloženog truda i sredstava ostvarujemo 20 do 25 posto uspjeha. Osim toga, bit će sve teže naći ljude, jer u sve više zemalja imamo nedostatak medicinskog osoblja."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu