Nacistički umjetnik Josef Thorak kreirao je dva "Konja koja koračaju" (poznata na njemačkom kao "Schreitende Pferde") za novi kancelariski ured Adolfa Hitlera u Berlinu.

Sada se te skulpture prvi put ponovno mogu vijdeti u citadeli Spandau. Jedan od konja tamo je već neko vrijeme izložen, a drugi je sada na pregledu restauratora.

Na Dan otvorenih spomenika 10. septembra 2023. prvi će put ponovno biti trajno prezentiran, uz ostale problematične umjetnine, navode iz muzeja.

Naručeni od Hitlera, kada je on bio na vrhuncu svoje moći, kolosalni blizanci "Konji koji koračaju" stajali su u vrtu Hitlerovog sjedišta vlade od 1939. do 1943. Bili su dio hiljada brončanih radova izrađenih za nacistički režim u njegovom nastojanju da transformira Berlin u imperijalni globalni glavni grad "Njemačke".

Ko je bio Josef Thorak?

Josef Thorak rođen je u Beču 7. februara 1889. i pohađao je bečku Umjetničku akademiju, da bi na kraju prešao na Berlinsku umjetničku akademiju 1915. Nakon studija etablirao se kao kipar monumentalnih djela poput četiri metra visoke (13 stopa) figure za zgradu Reichsbanke u zapadnom njemačkom gradu Bueru.

Njegov stil osigurao mu je brojne vladine narudžbe, a postao je međunarodno poznat kada je, između ostalih, radio na Sigurnosnom spomeniku u Ankari, Turska, 1934. godine. 

Od 1937. nadalje, Thorak je postao jedan od omiljenih kipara nacista, koji je dobio narudžbe za stvaranje bezbrojnih propagandnih skulptura koje naglašavaju navodnu snagu i slavu režima.

Dok su Hitler i njegov režim progonili židovske i moderne umjetnike za koje su tvrdili da proizvode "degeneriranu umjetnost" i pljačkali zbirke židovskih kolekcionara umjetnina, Thorakov rad je cvjetao. Razveo se od svoje supruge Židovke i prihvatio prestižno mjesto na Münchenskoj akademiji likovnih umjetnosti. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata nesmetano je nastavio stvarati sve do svoje smrti 1952. godine.

Zašto izlagati nacističke skulpture?

"Striding Horses" ponovno su otkriveni tek 2015. nakon spektakularne racije na underground lanac trgovine umjetninama koji je djelovao u Njemačkoj. Policija je zaplijenila statue konja, kao i skulpture Fritza Klimscha i Arna Brekera, još dvojice Hitlerovih omiljenih umjetnika.

„Djela su vjerojatno bila namijenjena prodaji na crnom tržištu jer je nacistička umjetnost i dalje tabu na službenom tržištu", rekao je za DW 2015. povjesničar umjetnosti Christian Fuhrmeister. "Postoje neki privatni kolekcionari u Njemačkoj, SAD-u ili Rusiji, tamo su ljudi koji su entuzijastični oko toga", rekao je on.

Prema navodima na službenoj web stranici citadele Spandau, nekadašnje renesansne tvrđave koja je pretvorena u izložbeni prostor, svrha izlaganja skulptura je rasvijetliti kako su "odgovarajuće državne vlasti željele oblikovati berlinski gradski krajolik" kroz spomenike koje su naručili. Zbirka sadrži spomenike nastale od 1849. do 1986., pokrivajući Njemački Reich, Weimarsku republiku, nacističku Njemačku i Demokratsku Republiku Njemačku. 

Nacističke skulpture u njemačkim javnim prostorima

Na svojoj web stranici muzej navodi da su skulpture "svjedočanstva njemačke povijesti", te da istaknute spomenike smatra "važnim simbolima" njemačke povijesti. Pridjev "važan" može kod nekoga dovesti do podizanja obrva, ali muzej objašnjava da je cilj transformirati se u centar za proučavanje "toksičnih" spomenika. Savezna vlada u Berlinu također je podržala izlaganje "Striding Horses".

Prethodno je izlaganje nacističke umjetnosti dovelo do žestokih protesta. Prošle je godine Pinakoteka u Münchenu kritikovana u otvorenom pismu zbog izlaganja slike Adolfa Zieglera, još jednog nacističkog umjetnika. Georg Baselitz, jedan od najutjecajnijih živućih svjetskih umjetnika, pozvao je na uklanjanje njegovog djela.

"Šokantno je da je nacistička propaganda moguća na ovako prljav način u minhenskom muzeju", napisao je Baselitz prošlog oktobra. On je dodao kako je "nepodnošljivo" da djela umjetnika koje su nacisti progonili vise pored djela umjetnika odgovornog za njihov progon.

Zapravo, mnoštvo nacističkih propagandnih skulptura ostalo je u javnim prostorima, poput one na Olimpijskom stadionu u Berlinu, koji je naručio nacistički režim za Olimpijske igre 1936. godine. Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva 2006., tokom kojeg su se na ovom stadionu odigravale utakmice, neki su aktivisti pozvali na uklanjanje njegovih kipova. Međutim, grad je to odbio uz obrazloženje da bi uklanjanje bilo poricanje njemačke povijesti.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu