U Njemačkoj, usred Rurske oblasti se u krugu tvornice thyssenkrupp Steel u Duisburgu nalaze četiri velike visoke peći. "One proizvode oko deset milijuna tona čelika svake godine," kaže Matthias Weinberg, voditelj Centra za metalurgiju u toj firmi. "Pritom nastaje i oko 20 milijuna tona CO2 svake godine."

To se sada treba promijeniti. Do 2045. godine thyssenkrupp namjerava svoju proizvodnju čelika učiniti klimatski prihvatljivom. Na području tvornice u Duisburgu građevinski radovi su već počeli. Umjesto prljavog ugljena uskoro će se koristiti vodik. "Novim procesom ćemo svake godine uštedjeti oko 3,5 milijuna tona ugljičnog dioksida", kaže Weinberg. To je jedan od najvećih projekata dekarbonizacije, odnosno smanjivanja ovisnosti o fosilnim gorivima, na svijetu.

Višenamjenski energent

"Vodik može igrati važnu ulogu u mnogim sektorima," kaže Tom Smolinka iz instituta Fraunhofer. Može se koristiti ne samo u industriji čelika ili kemijskoj industriji, već i u prometnom sektoru ili u elektranama.

Zato se i savezna vlada oslanja na vodik - i želi ga kao energent etablirati u Njemačkoj. No, to nije tako jednostavno. Do sada su u tijeku samo manji pilot projekti, što tehnologiju čini prilično skupom. Osim toga, potrebno je izgraditi kompletnu infrastrukturu.

Za to su nužna postrojenja za proizvodnju, tzv. elektrolizatori. A bit će potrebno i oko 10.000 kilometara cijevi za transport vodika. Također, potencijalni korisnici, poput tvornica čelika ili cementa, moraju prilagoditi svoja postrojenja. Sve to zahtijeva milijarde investicija.

Uvoz će vjerojatno biti potreban

Unatoč tome, savezna vlada u idućim godinama očekuje ogromnu potražnju koja će postajati sve veća. Potreba bi na kraju mogla biti tolika da se vodik više neće proizvoditi isključivo u Njemačkoj. Ministarstvo gospodarstva stoga dugoročno planira uvoziti 50 do 70 posto iz inozemstva - na primjer, putem cjevovoda ili brodovima.

"Najbrže se može realizirati cjevovod do Danske i dalje do Norveške. Također razgovaramo s Velikom Britanijom i Irskom o izgradnji cjevovoda," kaže savezni ministar gospodarstva Robert Habeck. Mogući su i uvozi iz Francuske, Španjolske i Portugala. "A korištenje postojećeg plinovoda do Alžira bio bi još jedan koridor za uvoz," dodao je ministar.

Konkurencija za vodik

No većina planova za sada postoji samo na papiru, iako već postoje tzv. energetska i vodikova partnerstva s oko 40 zemalja diljem svijeta. Trenutno je najvažnije osigurati si potrebne količine vodika kada, kako se očekuje, u drugim zemljama počne proizvodnja u velikim razmjerima.

Savezna vlada do sada nije bila posebno konkretna. Još uvijek nije jasno odakle točno vodik treba doći i koliko će sve to koštati. Jedino što je sigurno: vlada već sada ulaže mnogo novca kako bi etablirala korištenje vodika u Njemačkoj.

Kritike iz oporbe i gospodarstva

Oporbene stranke CDU i CSU kritički gledaju na te planove. "Moramo bolje iskoristiti naše potencijale u Europi," kaže Andreas Jung, stručnjak CDU/CSU-a za energetiku. On se prvenstveno boji međusobnog konkuriranja unutar Europe i kaže: "Naš cilj bi bila zajednička europska nabava." Naime, ako bi svaka zemlja u Europi sama nabavljala vodik, cijena bi mogla znatno porasti.

Yvonne Ruf je također skeptična. "U Njemačkoj to nećemo moći realizirati u tom vremenskom okviru. I kod uvoza zaostajemo u izgradnji infrastrukture," kaže stručnjakinja za vodik iz konzultantske tvrtke Roland Berger. Ciljevi za proizvodne kapacitete su previše optimistični, smatra ona.

U tvrtki thyssenkrupp u Duisburgu su znatno optimističniji. Prva postrojenja na vodik u proizvodnji čelika trebala bi biti u funkciji od 2027. godine. "Naravno da vjerujemo vladi da će osigurati opskrbu vodikom," kaže Weinberg. "Inače ne bismo gradili ovo novo postrojenje."