Bez pokreta za građanska prava bivšeg DDR-a, danas bi Njemačka izgledala drugačije. Potpuno drugačije. Desetine hiljada aktivista prije 30 godina doprinijelo je rušenju Zida, kao i da se ponovo ujedini desetljećima podijeljena zemlja. Ljudi koji su u Istočnoj Njemačkoj izašli na ulice, zahtijevali su slobodu i ljudska prava. Sada, malo prije pokrajinskih izbora u tri istočnonjemačke pokrajine, slogane toga vremena prisvajaju drugi. U Saksoniji i Brandenburgu izbori su 1. septembra, a u Turingenu krajem oktobra.

Riječ je o desničarskim populistima Alternativa za Njemačku (AfD) koji krilaticama "Postani aktivista za građanska prava”, "Završite ujedinjenje" ili "Istok ustaje” vrbuju  istočnonjemačke birače. Ti izborni slogani se odnose na godine nakon ponovnog ujedinjenja i za mnoge oni karakteriziraju frustraciju, razočaranje i neispunjena obećanja.

"Nema slobode mišljenja” u Njemačkoj?

Na svojoj internet stranici AfD upoređuje današnju Njemačku sa bivšim DDR-om. "Ko danas razmišlja ´drugačije`, biće ušutkan na način kao što je nekada radio Stasi ”, ističu oni. "Služba državne sigurnosti" DDR-a špijunirala je opoziciju, zastrašivala neistomišljenike, masovno kršila građanska prava.

"Opet osjećaj kao u DDR-u", rekao je nedavno neko ko prije 30 godina uopšte nije bio tamo. Björn Höcke čelni čovjek desnog krila AfD-a, vodi stranku u Turingenu i dolazi iz nekadašnje Zapadne Njemačke. Ipak on smatra da može reći: "Mi za to nismo pravili mirnu revoluciju, dragi prijatelji."

Podsjećanja radi: Njemačka je demokratska pravna država. Ipak, takve izjave pogađaju nerv nekih ljudi. Sudeći prema anketama, desničarsko-populistička Alternativa za Njemačku mogla bi postati najjača politička snaga na pokrajinskim izborima u sve tri istočnonjemačke pokrajine. I to, iako nemali broj vodećih političara AfD-a otvoreno koristi desničarsku tradicionalnu retoriku i redovno privlače pažnju rasističkim izjavama.

23 posto birača u bivšem DDR-u biralo bi AfD

Prema anketi Instituta za ispitivanje javnog mnjenja Emind iz sredine avgusta, 24 posto birača u istočnoj Njemačkoj na saveznim izborima biralo bi AfD. Na zapadu Republike bi to bilo 12 posto.

"Mnogi ljudi iz bivšeg DDR-a razočarani su, ne osjećaju da ih razumije i vidi većinsko društvo na zapadu", kaže sociologinja Judith Enders. To ima veze sa činjenicom da  istočni Nijemci čine samo 17 posto ukupnog stanovništva. No još je, kako ističe ona, važnije pomanjkanje njihove prezentnosti u čitavom njemačkom društvu.

Istočni Nijemci zauzimaju tek 1,7 posto svih visokih pozicija u njemačkoj ekonomiji, politici i administraciji. Nakon ponovnog ujedinjenja, socijalističku elitu DDR-a zamijenili su zapadni Nijemci. Ova se elita reproducira i danas - čak i nakon 30 godina, kaže Enders.

Enders je odrasla na istoku i osnovala je inicijativu koja želi drugačije promišljati o "pojmu-Istok". Samouvjereno i ofanzivno.

Ali ne to ne uspijeva svima iz bivšeg DDR-a. "Neki se samo izmiču”, primjećuje ona. Tih 30 godina nakon ujedinjenja mnogi osjećaju kao kolektivnu uvredu. Prema statistikama, ljudi u istočnoj Njemačkoj i dalje zarađuju znatno manje od radnika na Zapadu. Osim toga, od pada Berlinskog zida stotine hiljada - posebno mladih - istočnih Nijemaca okrenulo je leđa svojoj domovini. Oni koji su tu ostali, morali su se suočiti s kolapsom istočnonjemačke ekonomije - i sa velikom nezaposlenošću. U prosjeku je u 2019. godini  u istočnoj Njemačkoj bilo nezaposleno 6,9 posto stanovništva, a u zapadnoj 4,7 posto.

"Ljeto solidarnosti” u istočnoj Njemačkoj

Međutim, samo posljedice društveno-političkog procesa ujedinjenja ne objašnjavaju izborne uspjehe desnice: prema studiji Univerziteta u Leipzigu, gotovo svaki drugi ispitanik u istočnoj Njemačkoj ima predrasude prema strancima i manjinama. Širom Njemačke svaka treća osoba dijeli takva stajališta. Posljednjih godina 'Istok' je u medijskim sadržajima bio višestruko negativno spominjan: bilo zbog rasističkog pokreta Pegida, zbog napada na migrante ili zbog desničarsko-ekstremističkih nereda u Chemnitzu.

Mnogi se u bivšem DDR-u opiru da se istok zemlje doživljava kao ostavinsko pravo utočište desničara. Inicijative „Kada ako ne sada" i „Novi početak za istok” bore se protiv rasizma, ali žele razgovarati i o tome kako se istočni Nijemci percipiraju u vrijeme DDR-a, ali i nakon njega. Pod motom 'Ljeto solidarnosti' one širom istočne Njemačke organiziraju koncerte, predstavljanje knjiga i panel diskusije.

24. avgusta oba saveza pozvala su sa ostalim udruženjima na #Unteilbar-Demo (#Nedjeljivo-demonstracije), za solidarnost umjeto isključivanja. Ana-Cara Methmann odrasla je u sjevernoj Njemačkoj i već deset godina živi u saksonskom Leipzigu. Ona je glasnogovornica #Unteilbar-Bündnisses (#Nedjeljivog-saveza): "Zahtijevamo jasno ograđivanje od rasizma”, kaže ona.

Grad i selo su podijeljeni

Dom Methmannove, po sopstvenom izboru, je Leipzig, jedan od najpopularnijih gradova u Saksoniji. Na evropskim izborima u maju tamo su se Zeleni uspjeli sa 20,2 posto etablirati kao najjača politička stranka. AfD je uspio osvojiti 15,5 posto glasova, što je daleko lošiji rezultat nego u drugim dijelovima te savezne pokrajine. Njemačka nije podijeljena samo na zapad i istok, ta podijeljenost je evidentna i između grada i sela. 

Često su to veoma praktične stvari koje uzrokuju ovu podjeljenost u svakodnevnom životu ljudi. Autobus koji vozi samo dva puta dnevno, željeznička stanica koja je udaljena 20 kilometara. Methmann, koja drži seminare na cijelom teritoriju ove pokrajine, na primjer o diskriminaciji, i sama je to doživjela. Na primjer, u Saksoniji, konzervativna vlada CDU-a desetljećima je davala je svoj doprinos snažnom AfD-u. "Malo novca se izdvajalo za rad sa mladima, omladinski centri su zatvarani", kaže Methmann. Stvaranje prilika ljudima da aktivno učestvuju u društvenom životu i osnaživanje demokratskih inicijativa i pojedinaca, smatra ona, najbolja su sredstva protiv desničara.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android