Jedan je stvarno postojao – drugi je mješavina legendi, kulturnog naslijeđa i kolonijalne prošlosti. Kako jedna jedina osoba može donositi darove milijunima djece diljem svijeta za Božić, svima u isto vrijeme? Puno je tu mašte u igri. Upravo mašta utječe na to kako zamišljamo ovog bjelobradog starca, danas poznatog pod imenom Djed Božićnjak.

U Brazilu se on zove Papai Noel, u SAD-u i Kanadi Santa Claus, u Litvi mu je ime Kalėdų Senelis, u Italiji ga poznaju pod imenom Babbo Natale, u Njemačkoj Nikolaus – posvuda ovaj donositelj darova s bijelom, sijedom bradom ima temelje u priči o Svetom Nikoli, biskupu iz Mire na području današnje Turske, koji je živio u 3. stoljeću. I ne samo u toj činjenici: 200-injak godina kasnije pojavio se još jedan svetac s tim imenom – Nikola Sionski.

Sveti Nikola, dobročinitelj

O oba sveca postoji vrlo malo povijesnih činjenica, a priče o njima su se tijekom stoljeća miješale pa su tako nastale brojne legende o Sv. Nikoli. Možda je jedna od najpoznatijih legenda o zlatnim kuglicama, prema kojoj je Sv. Nikola spasio tri siromašne djevojke od prostitucije tako što je noću bacao kroz prozor zlatne kuglice ili zlatnike u njihovu kuću. Razlog je to zašto ga umjetnička djela prikazuju s tri zlatne kugle ili jabuke. Ovaj je biskup općenito bio poznat po svojim dobročinstvima, a navodno je svoje veliko bogatstvo ostavio siromasima.

Sveti Nikola ili mali Isus?

Blagdan Sv. Nikole slavi se 6. prosinca, na vjerojatni datum smrti biskupa Nikole iz Mire. No, tome se protivio Martin Luther, poznati reformator iz 16. stoljeća, koji se sukobio s Katoličkom crkvom, a time i s gotovo pola tadašnjeg poznatog svijeta. On je, naime, kritizirao katoličko štovanje svetaca te je želio ovog donositelja darova povezati s božićnim darivanjem, odnosno vremenom kada se slavi rođenje Isusa Krista. Time je Svetog Nikolu želio zamijeniti 'malim Isusom', što je u protestantskom svijetu brzo prihvaćeno. Od reformacije, mali Isus ili Kriskindl (od njemačkog naziva „Christkindl" ili „Christkind") bio je taj koji je, ovisno o regiji, donosio darove na Božić ili na Badnjak (24. prosinca).

No, običaj prema kojem se darovi u noći na 6. prosinca stavljaju u prethodno očišćenu čizmu u Njemačkoj nije nestao. U nekim zemljama Nikolinje je središnji dan darivanja, poput Belgije ili Nizozemske gdje se slavi "Sinterklaasfeest".

Strašni suputnik

Dobrotvorni Sveti Nikola u 16. je stoljeću dobio neljubazno nastrojenog antagonista kao suputnika, poznatog pod različitim imenima: neki ga znaju kao Knecht Ruprecht, u južnoj Njemačkoj zovu ga Krampus, a u porajnskom području Hans Muff. Sa sobom je nosio šibu kojom bi kažnjavao neposlušnu i zločestu djecu. Krampus prati Svetog Nikolu i danas, ali sada samo kao strašno-lijepa dekoracija. U današnje vrijeme, iako još uvijek ima prijeteći izraz lica,  njegova je zadaća nositi vreću s darovima i tako pomagati Svetom Nikoli.

S druge strane, mali Isus dolazi bez suputnika, ali u pratnji anđela. Iako ima protestantsko podrijetlo, malog Isusa se danas češće spominje u katoličkim krajevima. Drugdje je zamijenjen Djedom Božićnjakom, likom nastalim miješanjem nordijskih mitova, legende o Svetom Nikoli i istočnoeuropskih bajki.

Papa Noel, Djed Mraz i Snjeguročka

Diljem svijeta naziv tata ili otac ustaljen je za Djeda Božićnjaka: na španjolskom govornom području, od Europe do Latinske Amerike, zovu ga Papa Noel, u nekadašnjim britanskim kolonijama i Ujedinjenom Kraljevstvu on je Father Christmas, dok Francuzi svog Djeda Božićnjaka zovu Père Noël.

U Južnoj Africi dolazi Sinterklaas, naslijeđe nizozemskih doseljenika, kao i u Indoneziji koja je do 1949. godine bila nizozemska kolonija. Na istoku i jugoistoku Europe pa sve do Mongolije više se spominje Djed Mraz. Njegov lik potječe od zimskog čarobnjaka iz slavenske mitologije i izgledom je vrlo sličan Djedu Božićnjaku. Djed Mraz je personifikacija zime, a kako bi to naglasio, Djed Mraz u nekim regijama ima i pomoćnicu – svoju unuku Snjeguročku.

Mitovi sa sjevera

I u Skandinaviji Djed Božićnjak ima različito podrijetlo. S jedne strane je to lik djedice u krznenom ogrtaču, s kapuljačom i gustom bradom koji sjedi u saonicama koje vuku sobovi i koji dijeli orahe kako bi ljudi preživjeli oštru zimu. Legenda kaže da je on potomak Odina, najmoćnijeg nordijskog boga. S druge strane, u Norveškoj i Švedskoj postoji priča o kućnom duhu (Tomte) koji je čuvao kuću i imanje, ali samo ukoliko je dobio dovoljno hrane. Danas Jultomte ili Julenissen donose darove na Badnjak – u zamjenu za hranu, naravno.

U Finskoj, Joulupukki je nekoć bio strašno čudovište, napola čovjek, a napola koza, koji je obilazio domove zahtijevajući hranu, a ukoliko je ne dobije, prijetio je kako će sa sobom odvesti djecu. Ali, u jednom trenutku nestali su rogovi na čovjeku-kozi i on je postao prijatni Djed Božićnjak.

Kako je Djed Božićnjak postao poznat

Zašto se Sv. Nikola u SAD-u zove Djed Božićnjak? Nizozemski doseljenici u SAD-u su sa sobom donijeli svog Sinterklaasa. Sv. Nikola je bio svetac zaštitnik Novog Amsterdama (Nieuw Amstardam) – današnjeg New Yorka, pa je Sinterklaas u jednom trenutku postao Santa Claus. Tijekom 1930-ih Coca Cola je taj lik otkrila u svoje reklamne svrhe i stvorila tako reklamnu ikonu, a prema tome je zatim oblikovana današnja predodžba prijateljskog starca u krznenom odijelu i kapi, crvenih obraza i čupave, bijele brade.

No, Santa Claus nije donosio darove za Nikolinje, kao njegov europski kolega, već u noći između 24. i 25. prosinca, dakle s Badnjaka na Božić. Svako američko dijete zna da se Djedica Božićnjak s darovima spušta kroz dimnjak prije nego odleti dalje u saonicama koje zrakom vuku sobovi, žureći se kako bi mogao darivati milijune djece diljem svijeta.

Tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.