Patrik sa nevjericom zuri kroz žicu. Nekoliko stotina metara dalje, iza nekoliko takvih žičanih ograda, ljudi iz UNHCR ubrzano podižu šatore.

Grčke vlasti su još u utorak obećale brzu pomoć nakon što je požar progutao izbjeglički kamp Morija na Lezbosu, najveći takav kamp u Evropi. No od pomoći nema ni traga. „Ono malo što sam imao, progutala je vatra", kaže Patrik (42) iz Angole.

„Vlada mora sada da nam pomogne. Moraju da nas prebace u Atinu, u Njemačku ili neku drugu zemlju u Evropi", priča on. U Moriji je bio skoro godinu dana i bilo je kao u paklu.

Patrik je uvjeren da postavljanje novih šatora za oko 13.000 ljudi na Lezbosu nije rješenje. „Za dvije nedjelje će isto da se desi. Opet će podmetnuti požar."

Činjenica da je vatra istovremeno izbila na više mjesta ukazuje da je požar u Moriji bio podmetnut. Grčke vlasti su uvjerene da su to uradili migranti. U kampu je u očajnim uslovima živjelo četiri do pet puta više ljudi nego što je predviđeno, a nedavno je izbila i zaraza koronom.

Nedovoljno hrane

Par metara dalje u blindirani policijski autobusi. Iza njih, nasred puta koji vodi do ostrvskog glavnog grada Mitilinija, hiljade ljudi traži kakvu sjenku da se skloni od podnevnog sunca. Ovdje je i dalje preko 30 stepeni svakog dana. Neki imaju šatore koje su im dale nevladine organizacije, drugi su od bambusa i lišća napravili zaklon.

Dvojica mladića igraju odbojku. Iz probušenog crijeva lije voda, ljudi u redu čekaju da napune plastične flaše. Nema toaleta. Volonteri i grčke službe su makar dobavili vodu za piće, ali hrane jedva da ima. „Jedan keks je sve što sam danas pojeo", kaže očajno mladi Avganistanac.

„Vojska dolazi u 14:30 i donosi jelo", priča nam jedna volonterka. Ali, kaže, to nije dovoljno za sve. „A i nije dovoljno jesti jednom dnevno." Ona sa prijateljima dijeli hranu izbjeglicama na obližnjem parkingu jednog supermarketa.

Ni volonterima ovdje nije lako. Još u martu je lokalno stanovništvo bilo nasilno prema predstavnicima nevladinih organizacija i novinarima te su mnogi napustili Lezbos. Vlasti su nedavno zatvorile kovid-ambulantu Ljekara bez granica nedaleko od kampa i izdale kaznu od 35.000 evra jer je ambulanta navodno ilegalno bila na komercijalnom zemljištu.

„Sada nas ljudi najviše trebaju", kaže nam Faris al Džavad iz Ljekara bez granica, koji su ipak ponovo otvorili ambulantu. „Ljudi su raštrkani svuda. Naši volonteri idu okolo i objašnjavaju im da je klinika otvorena."

Evropska unija je zakazala

Erik Markart, evropski poslanik njemačkih Zelenih, nema razumijevanja za otvoreno neprijateljstvo lokalaca prema izbjeglicama i volonterima, ali podsjeća: „Dobro se sjećam 2015. kada je ovdje stanovništvo bilo spremno da pomogne."

Ali, kaže političar, Evropska unija je potpuno omanula kada je trebalo uspostaviti pristojan smještaj, organizovati školu za izbjegličku djecu, ili preduprijediti požare. „Napravili smo od ovih ljudi žrtve na spoljnoj granici EU."

Markart misli da bi izgradnja novog kampa pored zgarišta samo obnovila isti problem. „Najprije moramo da dobijemo na vremenu kako ljudi ne bi patili. Za to vrijeme moramo da nađemo politička rješenja na temelju analiza koja pokazuje da krcati kampovi na spoljnim granicama uvijek vode katastrofi."

Političar Zelenih nudi originalno rješenje: „Mnogi kruzeri mjesecima stoje prazni, a na njima se može sačiniti higijenski koncept. Već sutra bismo mogli da imamo više hiljada soba u kojima postoji mogućnost karantina."

Za sada se nekakvo rješenje nazire samo za 400 maloljetnika koji su putovali bez roditelja ili staratelja. Oni su već na grčkom kopnu, a trebalo bi da budu prebačeni mahom u Njemačku i Francusku. Ostali su još na Lezbosu bez krova nad glavom.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android