Filipović, koji je predložio zaključke, u intervjuu za DW, govori o jednakopravnosti, finansijskom aspektu eventualnog osnivanja posebnog kanala, te ugroženosti vitalnih nacionalnih interesa Bošnjaka.

Deutsche Welle: Gospodine Filipoviću, uspostava kanala na hrvatskom jeziku u okviru javnog RTV servisa BiH dugo je predmet spora u institucijama vlasti. Možete li obrazložiti zahtjev za formiranjem ovog kanala?

Ilija Filipović: “To nije neuobičajena stvar u multietničkoj Evropi. Takva je i BiH i, mislim, to je jedno od temeljnih prava naroda u multietničkim državama. Kako su i Hrvati konstitutivni u BiH i kako u sadašnjem radiotelevizijskom javnom sistemu to nije pravično riješeno, mišljena sam da bi ova odredba, koju treba promijeniti, pridonijela jednakopravnosti i u ovom smislu javnih emitera u BiH.”

Deutsche Welle: Vjerovatno bi uspostava kanala na hrvatskom jeziku zahtjevala dodatna finansijska sredstva. Kako riješiti taj problem, ako imamo u vidu finansijske teškoće sa kojima se suočava Javni servis?

Tri emitera, tri službena jezika i tri puta više novaca

Ilija Filipović: “Ja mislim vrlo jednostavno. Mi sada imamo problem kada je Javni RTV sistem sa ovakvom pretplatom i organizacijom neodrživ, jer šest KM mjesečno po jednom domaćinstvu koje koristi jedan rtv prijemnik je nedovoljno. Ako bismo imali tri javna emitera na tri službena jezika u BiH, i povećali tu pretplatu sa šest na, recimo, dvadeset KM, to je nešto što bi bilo sasvim prihvatljivo i mislim da niko ne bi rekao da je to preskupo.”

Deutsche Welle: Klub Bošnjaka smatra da uspostava kanala na hrvatskom jeziku ugrožava i vitalne nacionalne insterese ovog naroda, iako se Ustavni sud BiH u ovom slučaju proglasio nenadležnim. Kako tumačite bošnjačko protivljenje hrvatskom kanalu u okviru Javnog servisa?

Ilija Filipović: “Ja mislim da je do protivljenja bošnjačkih delegata u bošnjačkom klubu u Domu naroda Parlamenta BiH došlo iz nepoznavanja rješenja koje prakticira demokratska Evropa. Osim toga, nezamislivo je da neko to pitanje jezičke tolerancije, različitosti kultura i jezika, da to neko dovede u pitanje u multietničkoj Evropi. Mislim da je jedna pogrešna floskula o tome kako će jednakopravna upotreba službenih jezika u BiH, u javnim emiterima, pridonijeti određenim odvajanjem, određenom raskolu BiH, da je to jedna demagoška sintagma koja nema svoje uporište.”