1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Zabranjena strana banjalučke istorije

Emir Numanović
26. decembar 2019

Banjalučko udruženje „Oštra Nula“ pokrenulo je platformu na kojoj želi prikupiti što više usmenih svjedočenja građana o periodu od osamdesetih do danas - prostor za svjedočenja koje zvanična politika krije i zataškava.

Konferenz in Banjaluka
Oštra 03: Dražana Lepir (lijevo) i Milica Pralica, predsjednica udruženja "Oštra Nula"Foto: DW/E. Numanovic

Što više vjerodostojnih priča građanki i građana o dešavanjima iz perioda od polovine osamdesetih do danas, što više usmenih predanja koja će upotpuniti sliku društvene istorije grada Banjaluke; sa ovim je ciljem banjalučko udruženje „Oštra Nula" pokrenulo digitalnu platformu na kojoj treba da se nađu i ona sjećanja na ovaj grad, koja se razlikuju od sjećanja sa, kako se navodi, dominantnim narativom. Cilj projekta je proizvodnja kritičkog znanja o prošlosti grada u ovom vremenskom periodu.

„Ideja nije da napravimo platformu isključivo za period od 1992. do 1995., mada su te godine povod, jer je taj period najupečatljiviji primjer za to kako je i koliko nacionalistička politika promijenila grad Banjaluku. Izmjenjena je struktura stanovništva, izmjenjena su imena ulica, izmjenjen je izgled grada i svaka njegova kulturna i obrazovna dimenzija. Želimo izgraditi kritički stav prema tome i putem ličnih svjedočenja doprijeti do svijesti građana. U Banjaluci postoje pojedinci i organizacije koje javno govore o svim tim dešavanjima, ali to uglavnom nije u fokusu medija. Političke elite nisu zainteresovane za to da se uradi bilo što to bi dovelo do pomirenja i međusobnog razumijevanja, njima je samo u interesu da se održavaju tenzije", objašnjava Lepir i dodaje kako su Banjalučani trenutno svjedoci izbjegavanja ili potiskivanja drugačijih svjedočenja; što od strane političkih subjekata, što od institucija obrazovanja i kulture, pa čak i civilnog društva.

Oštra nula: Sa konferencije u Banjaluci: psiholog Srđan Puhalo (lijevo), istoričarka Armina Galijaš i pored nje profesor Miodrag ŽivanovićFoto: DW/E. Numanovic

Znati a šutjeti  - temelj za nove sukobe?

Usmena istorija trenutno nije dio one zvanične, tvrdi i psiholog i politički analitičar Srđan Puhalo, a zbog toga što je u suprotnosti sa onim što je zvanični politički narativ. No ne dati javni prostor i tim usmenim sjećanjima za društvo može imati katastofalne posljedice, kao što je to na prostoru BiH već ranije bio slučaj. „Mi smo prije rata živjeli u jednom sistemu koji je imao zvaničnu istoriju, dok se ona druga tajno prepričavala po sijelima, slavama, rođendanima i tu su se stvarale tenzije. I u pogodnom trenutku su ti kosturi koje smo imali po ormarima, željni osvete, ispali napolje i desilo se šta se desilo. Izuzetno je bitno da se o tome javno govori, da ne napravimo sebi neke nove kosture koji će onda opet čekati četrdeset godina na pogodnu priliku za osvetu."

No stvaranje takvih kostura se dešava i danas, dodaje Puhalo, i to u svim gradovima širom BiH, pa tako i u Banjaluci. "Ja kada sam došao u Banjaluku, ja sam ovdje živio godinu dana a ni od koga nisam saznao da je na onoj zelenoj livadi ispred Kastela nekada stajala Ferhadija.Zato što mi to niko nije rekao. A zašto mi to niko nije rekao? Zato što se o tome ne priča, zato što to nije za priču. Svi znaju šta se desilo, ali svi to potiskuju. I zato se onda dignu ogromne emocije kada ja napišem nešto o Ferhadiji ili o takozvanom Crvenom kombiju u kojem su Banjalučani pramlaćivani. Ili kad pišem o tome da je u Banjaluci postojao ured za ispis u kojem su Bošnjaci i Hrvati morali potpisati da dobrovoljno odlaze iz grada i da se dobrovoljno odriču svega što posjeduju. Potiskivati te stvari nije dobro za budućnost naše djece i nije zdravo”, kaže Puhalo. 

Lična svjedočenja su dragocjeni izvori

Istoričarka Armina Galijaš: Sjećanja svjedoka o tomo šta se dešavalo u Banjaluci su dragocjenaFoto: DW/E. Numanovic

Predstavljanje digitalne platforme popraćano je javnim raspravama na ovu temu, na jednoj od kojih je, pored Puhala, učestvovala i historičarka Armina Galijaš. Docentica Centra za studije jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu je objasnila da su lična svjedočanstva, kako ih želi prikupiti udruženje "Oštra Nula”, iz perspektive struke dragocjena. "Ti izvori nam pružaju važne informacije o socijalnim okolnostima, te pojedinostima iz svakodnevnog života, koje nam drugi istorijski izvori teško ili nikako ne mogu ponuditi. Imati pristup svjedočanstvima pojedinaca je privilegija. Naravno, sva ta svjedočanstva su istorijski izvori koji se trebaju analizirati, a ne uzimati kao „gotovu istinu“. I iz perspektive naučne metodologije, sve te izjave jednako podliježu kontroli, kako neki policijski izvještaj iz tog vremena, tako i svjedočenje nekoga ko je u to doba na tržnici prodavao krompir”, objašnjava Galijaš, te dodaje kako je stvaranje izvjesne arhive ličnih svjedočanstava važno i zbog toga da ona jednostavno ne bi ostala nezabilježena i ne bi bila izgubljena.

Bez podrške državnih institucija

Udruženje građana „Oštra Nula“ je organizacija koja se zalaže za aktivno građanstvo i ljudska prava, a koje svojim radom, kako se navodi, želi slaviti građansku hrabrost, upozoravati na ignoranciju i pasivnost, te osuđivati sve zločine i sjećati se svih žrtava. Rad na projektu digitalne platforme za usmenu istoriju Banjaluke započeli su 2016. godine, prikupljanjem usmenih istorija Banjalučanki i Banjalučana koji su za vrijeme rata bili u Banjaluci ili su iz nje bili protjerani.

„Mene je i moje lično iskustvo dovelo da aktivizma, jer sam preko noći izgubila brojne prijatelje, oni su protjerani iz Banjaluke, jednostavno su nestali. Za neke smo znali da prolaze razne torture, da ih se pljačka, da se moraju kriti, da ih ubijaju i mi ovim projektom želimo doprinijeti tome da se rasprava i kritički stav o svemu ovome prenesu u širu javnost, a sa ciljem zdravije budućnosti za sve nas”, kaže jedna od članica udruženja Dražana Lepir. Planirana arhiva svjedočanstava, kaže ona, može biti važna alatka za sve one koje zanima univerzalna tematika rata i mira, tranzicija, prošlost i budućnost grada Banja Luke. "Zato pozivamo sve zainteresovane da nam se jave i da zajedno razotkrivamo društvenu istoriju grada Banjaluke. Nama je jasno da to nije lako, da nema puno ljudi koji mogu, žele i smiju otvoreno svjedočiti o svemu što se dešavalo, ali negdje moramo početi ”, kaže Lepir.

Oštra nula: Sa konferencije u Banjaluci - platforma živi od angažmana pojedinacaFoto: DW/E. Numanovic

Pa iako je ovaj projekat iz perspektive stručnih saradnika, psihologa i historičarki od izuzetnog značaja za budućnost zemlje, on ipak nije naišao na podršku od strane gradske uprave i entitetskih institucija. Zašto je to tako? "Zato što tim institucijama očigledno nije u interesu da se uradi nešto što će doprinijeti pomirenju i razumijevanju. Te strukture znaju samo proizvoditi vještačke krize, koje će ljude držati pod strahom i tenzijama, a njima omogućiti ostanak na vlasti. Potiskivanje svjedočenja koje su u suprotnosti sa onim što oni predstavljaju kao zvaničnu i jedinu istoriju je takođe dio tog programa”, kaže Dražana Lepir, jedna od pokretačica digitalne platforme za usmena svjedočenja građanki i građana Banjaluke.

Svi zaintersovani koji žele doprinijeti stavarnju arhive ličnih svjedočenja o društvenoj istoriji grada Banjaluke od osamdesetih do danas, više informacija mogu dobiti na stranici www.ostranula.org

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preskoči naredno područje Aktualno na početnoj stranici

Aktualno na početnoj stranici

Preskoči naredno područje Ostale teme