Zalazje: "Ko je te ljude pobio?"
12. juli 2019
Služena je liturgija, položeni vjencina spomen obilježja čime je obilježena 27 godišnjica od stradanja 69 civila i vojnika u selima Zalazje, Biljača, Sase i Zagoni. Parastos je služen na groblju u selu Zalazje kod Srebrenice.
Istorija koja se ponavlja
"Istorija se na ovim prostorima prečesto ponavlja. Da li ljudi imaju kratko pamćenje ili je nešto drugo po srijedi, ko zna", kaže Ilinka koja svake godine dolazi na Zalazje da oda poštu svojim namilijim: „Ovdje je u Drugom svjetskom ratu stradala cijela porodica moje tetke Ilinke Rakić po kojoj sam dobila ime. Ubijena je ona, njen muž i njihovo sedmoro djece. Samo je dvogodišnja Rajka ostala živa. Našli su je ispod majčinog leša. Sisala je mrtvu majku i nekako ostala živa. U ovom poslednjem ratu ovdje su ubijena dva sina moje sestre i sin od mog brata Ilija, Radovan i Marko“, kazuje Ilinka sa suzama u očima.
Pitamo je kako se osjeća danas na ovom mjestu? „Kako, nikako, kako da ti kažem. Sve su majke iste koje su izgubile djecu i Srpkinja i Muslimanka. Svaka žali i nosi svoj bol. To se ne smije zaboraviti nikad i mora se prenositi na mlađe da se nikad i nigdje ne bi više ponovilo“. Može li biti pomirenja? pitamo Ilinku koja kaže: „Mislim da može, ako budemo jedni drugim opraštali, svi smo od krvi i mesa i moramo živjeti zajedno“, zaključuje Ilinka.
Desanka Dragičević je na Zalazju izgubila muža i još dosta članova familije. „Nakon napada na selo nekoliko dana nisam znala ništa za njega. Ja sam sa djecom bila izbjegla u Bratunac. Nakon tri dana izvršena je razmijena mrtvih tijela. Većina ih je bila spaljena, iskasapljena da su se teško mogli prepoznati. Sahranili smo ga u Bratuncu. Za neke, koji su zarobljeni i odvedeni, ni danas ne znamo gdje su im tijela“.
Obični ljudi vjeruju u pomirenje, ali političari ih zavađaju
Na novinarsko pitanja kakvu ona poruku šalje i može li biti pomirenja odgovara ovako: „Poručila bih da bude mir, da niko nikog ne napada. Ove glavešine (političari) se svađaju a narod, sirotinja pati i ispašta. Ginulo se na svim stranama i mislim da oni koji su krivi treba da budu kažnjeni“, kaže Desanka.
Načelnik opštine Srebrenica Mladen Grujičić u obraćanju novinarima kaže da sa ovog mjesta svake godine šalje istu poruku: „27 godina je od zločina bez kazne“ i nastavlja: „Za Srebrenicu nema pravde i to je ono što vrijeđa srpske žrtve i ne daje nam nadu da Međunarodni sudovi rade pravu stvar. I onda se pitaju zašto mi ne vjerujemo u Haški tribunal i druge sudove? Na ovom području Srebrenice i Bratunca ubijeno je oko 1.000 Srba a da niko nije odgovarao. Ko je te ljude pobio? Ako bi neko bio osuđen za te zločine onda sam siguran da će se dokazati da u Potočarima nisu sahranjeni samo civili, kako to oni (Bošnjaci) hoće da prikažu već i vojnici koji su počinili zločine na ovom mjestu i okolnim selima u opštini Srebrenica. Svjedoci smo da su zločini činjeni na najveće nama svete praznike kao što je ovaj današnji Petrovdan.
Mnogo Bošnjaka je stradalo na srpskom pragu. Odakle oni u etnički čistim srpskim selima kao što je ovo ovdje? Znači došli su da ta sela očiste od Srba. Narod je stao u odbranu svojih domova i doživio je tragediju. Za tu tragediju mora neko da odgovara. Mi zato svake godine poručujemo sa ovog mjesta da ne vjerujemo u Međunarodni kao ni Sud BiH jer nije osudio ni jednog zločinca na bošnjačkoj strani. To nama dokazuje da su formirani samo kako bi satanizovali Srbe koji su tri puta u istoriji preživjeli genocid koji nije tako okarakterisan a onda se želi nama pripisati da smo genocidan narod. Mi ovim ne želimo amnestirati Srbe koji su činili zločine ali isto tako svi koji su to činili treba isto tako da odgovaraju a ne samo Srbi“, kaže Mladen Grujičić.
Niko iz OHR-a ili predstavnika međunarodne zajednice u Zalazju
Na novinrsku konstataciju da za razliku od jučerašnje komemoracije u Potočarima danas u Zalazju nema nikog od predstavnika Međunarodne zajednice, da su iz OHR-a, pa i sam Visoki predstavnik Valentin Inzko kazali da će doći kada Srbi priznaju da se u Srebrenici desio genocid, Grujičić kaže:
„To je još jedan vid ucjene. Mi smo u Srebrenici navikli da nas ucijenjuju. Na to ne reagujemo jer smo navikli da na našim stratištima ne vidimo nikog od tih koji ne priznaju srpske žrtve. Mi svoju tugu nosimo sami, želimo dokazati istinu koja nažalost mnogima ne odgovara a kada se to dokaže i mnogi drugi će biti optuženi kao učesnici u zločinu koji se desio u Srebrenici“ zaključio je Grujičić.
Centralni skup, kojim je obilježano stradanje Srba u Podrinju i regiji Birač gdje se nalazi i Srebrenica, održan je još 7. jula u Bratuncu.Od tada je u Srebrenici održavana i tradicionalna manifestacija Petrovdanski dani sa nizom kulturnih,duhovnih i sportskih događaja u pomen stradanju Srba, koji su se odvijali uporedo sa događajima u manifestaciji kojom se podsjećalo na 24 .godišnjicu stradanja Bošnjaka. 10 jula je bila održana Komemorativna sjednica SO Srebrenica i odata pošta svim nevinim žrtvama u Srebrenici. Sve je to proteklo bez i namjanjeg incidenta za razliku od nekih ranijih godina.