Uvriježeno je mišljenje da se ujedinjenje slavi i da u tom slavlju svi učestvuju. Golema predožba! Ili ipak nije.

„Treći oktobar je savršen nacionalni praznik, upravo sada kada se govori o razjedinjavajnju", kaže Clemens Hühmer, koji je rođen u Zapadnom Berlinu 1986. „Ujedinjenje Njemačke je primjer za to da ne mora sve biti negativno", kaže.

Sportski menadžer Clemens Hühmer pripada generaciji mladih Nijemaca, koji Hladni rat i DDR poznaju samo iz priča svojih roditelja ili iz školske nastave. A i kod njih zid postoji u glavama.

Nikad na istok!

„Iako lično nemam ništa sa temom podjele, nikada se, na primjer, ne bih preselio u istočni Berlin. Isto tako, u istočnom Berlinu imam prijatelje koji se nikada ne bi preselili u Wilmersdorf ili Charlottenburg"; kaže Hühmer.

Gotovo 30 godina nakon pada Berlinskog zida, tema podjele još je prisutna među mlađom generacijom, koji su na svijet došli tek u ujedinjenoj Njemačkoj. Zašto generacija pada Berlinskog zida još nije oslobođena sheme Istok-Zapad?

Studija Centra za društvena istraživanja pri Univerzitetu Martin Luher Halle Wittenberg, pokušava naći odgovore na ova pitanja. Autori Everhard Holtmann i Bend Marthens došli su do zaključka da „DDR još postoji kod onih, koji je se i ne sjećaju."

To se ne odnosi samo na generaciju mladih, koji su odrasli u Saveznoj Republici Njemačkoj nakon pada Berlinskog zida, a koji na koje su utjecale priče roditelja, baka i djedova socijaliziranih u DDR-u. Čak i na Zapadu sjećanja porodica imaju naknadni utjecaj na podjele.

Šikaniranje na granici

„Moj otac stalno priča o tome kako je na njemačko-njemačkoj granici stalno bio šikaniran, kada se iz tadašnjeg zapadnog Berlina kroz bivši DDR vozio ka Bayernu", prisjeća se Clemens Hühmer.

Nasuprot tome, na istoku je bilo i pozitivnih uspomena roditelja, baka i djedova, koje su prenošene na mlađe generacije. „U poređenju sa današnjom svakodnevnicom, DDR djeluje dobro u odnosu na ostatak svijeta", kaže Holtmann sa novine „Die Zeit".

Što su mlađi ispitanici, to su udaljeniji od DDR-a. Generacija rođena nakon ujedinjenja smatra da je demokratska država bez alternative, za razliku od roditelja, baka i djedova, navodi se u studiji. „Pojavljuje se jedno izvjesno preobraženje DDR-a".

Rastanak od „ostalgije"

Čak i Natalie Oikova, rođena 1995. u Berlinu, primijetila je ovu nostalgiju kod roditelja. Njen otac je 1989. došao iz Bugarske, kako bi u istočnom Berlinu raspadajućeg DDR-a radio kao stomatolog. Nakon dvije godine stigla je i majka.

„Moje roditelje je dugo oduševljavala bratska zajednica, koju su tada imali u Bugarskoj. Smatrali su da je pozitivno to što je cijela zajednica socijalistička i to što su su svi zajedno." To se promijenilo, kaže. „Bugarska koju su poznavali moji roditelji, odavno ne postoji. U posljednjih 30 godina su se ljudi mnogo promijenili."

Iako je nekoliko puta slavila ujedinjenje Njemačke na Brandenburškoj kapiji, dvadesetdvogodišnja studentica teatrologije smatra se građankom Berlina, a ne Njemicom ili Bugarkinjom. „Radije se poistovjećujem sa gradom, negoli sa cijelom zemljom", zaključuje Natalie Okova.

Mentalni zidovi

No, nema fajde, jer podjela u životu građanke Berlina ponovo isplivava na površnu. Na primjer, kada opisuje svoj „Kiez" (četvrt) ili mjesto gdje živi naziva Kaulsdorf, zid je tu. U istočnom dijelu grada Marzahn-Hellersdorf, betonjare predstavljaju tipičnu zastarjelu stambenu arhitekturu DDR-a.

Nevidljivi zid proteže se i dalje na zapad. Mladi političar i glumac iz Karlsruhea, koji je kao političar Lijevih ušao u Bundestag nakon izbora u septembru, i dalje tematizira njemačku prošlost.

Tokom predizborne kampanje oklevetan je kao član „Mauermörder-Linkspartei". Kad god propadne politička diskusija, raspakuje se „paket SED" (Partija socijalističkog jedinstva Njemačke), ljuti se ovaj dvadesetsedmogodišnjak.

Lijevi su 2007. nastali iz Stranke demokratskog socijalizma (PDS), koja korijen ima u tadašnjoj stranci DDR-a SED (Partije socijalističkog jedinstva Njemačke).

Mladi političar još nije slavio datum njemačkog ujedinjenja. Pri tom pripada većini ljudi u Njemačkoj, koji se ujedinjenju raduju, ali 3. oktobar radije obilježavaju u privatnosti.

Za sportskog menadžera Clemensa Hühmera je simbolično značenje odlučujuće. „Smatram da je za Njemačku važno da 3. oktobar bude nacionalni praznik". „Ljudi uvijek kažu da se sve raspada, ali ponovno ujedinjenje je nenasilno i predstavlja pozitivan primjer kako se upravo može drugačije."