Evropska unija priprema nove sankcije protiv Rusije. Šefovi vlada i država žele da ih uvedu ukoliko Rusija ne promijeni svoj nastup u krizi u Ukrajini. Oni svjesno nisu precizirali o kakvim sankcijama bi se moglo raditi. Ne žele da se dovedu u situaciju da poslije toga budu prisiljeni da vuku određene poteze. Naime, niko ne želi sankcije. Njemačka mašinska industrija, britanske banke ili poljoprivrednici iz Grčke strahuju za poslove koje imaju u Rusiji. Privredni zamah, koji je hitno potreban državama EU u krizi, još uvijek se čeka ili jedva da ima nekog napretka po tom pitanju. Jedan od razloga za to je spor sa Rusijom.

Zbog toga će šefovi vlada i država EU svaki, pa i najmanji ustupak Rusije, u prvi mah tumačiti kao novu šansu za rješenje ukrajinske krize. Pri tome svi znaju da su riječi Vladimira Putina bezvrijedne. On stisne ruku ukrajinskom predsjedniku Porošenku, govori o miru, a potom pošalje vojnike i oružje na istok Ukrajine. To isto je radio i na Krimu. Niko mu Krim više neće i ne može uzeti iz ruku. Na isti takav način mogao bi sprovesti i aneksiju istoka Ukrajine, ni u tome ga niko ne bi spriječio.

Niko nije predvidio Putinove poteze

Zapad je bez ideje za rješenje, jer nije u stanju da se pozabavi "fenomenom zvanim Putin". Punih četvrt stoljeća niko u Evropi nije mogao da zamisli da bi neka država ovog kontinenta mogla jednostavno uzeti dio teritorije druge države. Protesti nisu pomogli. Nije pomogla ni politička izolacija, ustupci, a na kraju niti sankcije. Koja sredstva su preostala? Teoretski gledano, EU bi mogla uvesti dodatne sankcije poput smanjenja uvoza gasa i nafte iz Rusije. To bi bio udarac na glavni izvor prihoda te zemlje. Ipak, pojedine države, poput onih na Baltiku ili poput Finske, u potpunosti su ovisne o ruskom gasu. A zima je pred vratima.

Ako se na krizu gleda s političke strane, čini se da se i tu došlo do zida kada su sankcije u pitanju. Francuska je pristala na posljednji niz sankcija samo zato što su ostale zemlje EU odobrile da Rusiji isporuči davno naručena dva broda - nosača helikoptera. To su vojni brodovi koje bi Rusija u budućnosti mogla da iskoristi kao sredstvo ucjene prema susjedima. Slovačka prijeti da će uložiti veto na novi krug mjera protiv Rusije koje bi štetile njenoj privredi, a mađarski premijer Viktor Orban ustvari se divi Putinovom nastupu i u principu odbacuje kazne prema vladi Moskvi.

Treba li žrtvovati Baltik za mir?

Putina neće zaustaviti novi niz oštrijih sankcija EU, pa čak ni kada bi grupi G20 pošlo za rukom da još više izoluje Rusiju. Političari iz SAD poput demokrate Roberta Menendeza ili republikanca Johna McCaina smatraju da je jedini izlaz isporuka oružja Ukrajini. Ipak, vojna opcija je neprihvatljiva. Putin bi tek tada imao izgovor za invaziju. Niko od zvaničnika to nije izgovorio, ali su Evropljani u ovom trenutku sretni što Ukrajina nije članica NATO-saveza, što je želio bivši predsjednik SAD George W. Bush. U suprotnom bi se NATO sada našao usred vojnog konflikta s nuklearnom silom Rusijom.

Mnogi u baltičkim državama i u Poljskoj ipak tvrde da se Putin ne bi ni upustio u avanturu na Krimu da je Ukrajina prije toga primljena u NATO. Ali sve ovo su samo hipoteze. Ono što je tačno u svemu tome je da bi previše popuštanja od strane Zapada prema Putinu, ruskog predsjednika samo navelo na nova pripajanja teritorija. Zbog toga su sankcije opravdane, čak i onda kada je jasno da ga one neće zaustaviti. One su znak da se niko neće pomiriti s kršenjem međunarodnog prava.

Po jednom pitanju vojna sila ipak igra određenu ulogu. Članice NATO-saveza na istoku Evrope ne smiju sumnjati u spremnost ove alijanse da ih brani u slučaju potrebe. Putin zna da Zapad neće vojno intervenisati u Ukrajini. Ipak, ukoliko se stekne utisak da bi NATO u slučaju krize mogao na cjedilu da ostavi neku svoju članicu, recimo Estoniju, samo zato da izbjegne konflikt sa Rusijom, onda bi Putin imao odriješene ruke, a to bi bio i kraj Zapadne vojne alijanse.