Njemački investitori su odavno svjesni da je jugoistočna Evropa kompleksan region u kojem se ne mogu sve zemlje gledati istim očima. Grubo gledano, te zemlje se mogu podijeliti na dvije grupe. Na Zapadni Balkan, gdje se svi nadaju ulasku u EU, te na države koje su već članice Unije, ali još uvijek imaju neke probleme.

Kada je konkretno o zemljama Zapadnog Balkana riječ, njemačka industrija je predugo govorila o potencijalima regiona. Vrijeme je da se pokrenu konkretni projekti, smatra profesor Reiner Lindner, šef Odbora za istok pri Udruženju njemačke industrije. Preduslov za to su politička stabilnost i poboljšanje uslova za djelovanje stranih investitora, kaže Lindner.

"Potrebna su poboljšanja u zakonima o vlasništvu nad zemljom. Moramo biti u prilici da kupimo zemljište i da ga posjedujemo kao neku vrstu garancije. Potrebni su nam i sudovi koji bi omogućili vođenje procesa u slučaju da pretrpimo štetu ili u slučaju konflikata između preduzeća. Potrebno je da se još radi na smanjenju korupcije. To je problem u svim zemljama regiona."

Zakoni samo na papiru

Nije dovoljno imati samo zakone koji će biti u skladu sa onima u EU. Zakoni moraju i da zažive, tvrdi Marco Walde, šef Njemačko-rumunske industrijske i trgovačke komore.

"U Rumuniji i Bugarskoj smo bili svjedoci toga da se dugo radilo na ulasku u EU. Kada se to desilo početkom 2007. svi su digli ruke od posla i mislili su da je on završen. I danas je, nažalost, stanje takvo", navodi Walde.

Balkan ima potencijal

Uprkos svim slabostima njemački investitori imaju dovoljno razloga da budu prisutni na Balkanu. Predstavnici njemačkih firmi su naveli brojne primjere. Bugarska i Rumunija su dobar teren za razvoj kompjuterskih i telekomunikacionih tehnologija. Michael Pfeiffer, šef njemačkog Društva za ekonomiju sa inostranstvom, navodi moguće investicije u državama Zapadnog Balkana.

"Ako se uzme u obzir perspektiva ulaska u EU onda se stekne utisak o tome šta treba da se uradi, recimo na području vodosnabdijevanja i prerade smeća. To je potencijal za investicije u milionima eura, a njemačke firme su vodeće u svijetu u tim branšama. Ono što je dobro je da su u tu svrhu na raspolaganju i sredstva iz kase EU.

Njemačke firme bi mogle profitirati i zbog svog iskustva u obrazovanju po dualnom sistemu (obrazovanje uz rad), koji ima i prednosti za društvo. Na taj način bi se, kroz obrazovanje uz rad u privredi, u društvo mogli uključiti i oni slojevi ili etničke grupe koje su sada gurnute na marginu društva.

Autor: Marinela Liptcheva/Azer Slanjankić

Odg. ur.: Marina Martinović