Polemika predsjednika Evropske Komisije Žan-Klod Junkera (Jean-Claude Juncker) i predsjednika Francuske Emanuela Makrona (Emmanuel Macron) o neophodnosti proširenja EU na Zapadni Balkan i uslovljavanje tog procesa reformom EU uzburkala je javnost i izazvala mnoge reakcije u regionu.

Predsjednik Evropske komisije je zalažući se za ”otvorena vrata” Unije za zemlje Zapadnog Balkana upozorio na mogućnost ”povratka rata” u region, sličnog onome iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

Da se rat uvijek može dogoditi, ali da to nije vjerovatno, kaže generalna sekretarka Evropske inicijative za stabilnost (ESI) Aleksandra Štiglmajer (Alexandra Stiglmayer). ”Ne smatram da je rat na Zapadnom Balkanu izgledan. Mir je preovladao, a građani regiona koji su iskusili ratove devedesetih apsolutno ne žele da se to ponovi. Međunarodna zajednica, na prvom mjestu EU, sada je mnogo prisutnija u regionu zajedno sa NATO-om i spriječila bi sukob čim bi se pojavile prve naznake”, kaže Štiglmajerova za DW. Ona ocjenjuje da je predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker pominjanjem rata želio samo da naglasi važnost proširenja i stoga ukazao na ”najgori mogući scenario”. ”Mislim da su drugi scenariji vjerovatniji ako Zapadni Balkan izgubi EU perspektivu. To bi drugim akterima Rusiji, Turskoj pa i Kini otvorilo put na Zapadni Balkan i okrenulo region od EU. Posljedice bi mogle biti i ekonomska stagancija i odliv mozgova sa Zapadnog Balkana”, objašava Aleksandara Štiglmajer.

Da li su EU institucije i zemlje članice na ”istoj liniji” politike proširenja?

I dok u Evropskoj inicijativi za stabilnost smatraju da bi EU i zemlje članice trebalo još više da se angažuju i budu prisutnije u regionu, predsjednik Spoljnoplitičkog odbora Evropskog parlamenta Dejvid Mekalister ( David McAllister) kaže da je EU i članstvo u evropskoj porodici zemalja ono što povezuje sve zemlje regiona Zapadnog Balkna.

”Šest zemalja Zapadnog Balkana ima jedan zajednički cilj - pridruživanje Evropskoj uniji. EU podržava zemlje u svojim naporima i promoviše regionalnu saradnju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi. Ovo je ključno za osiguranje političke stabilnosti i ekonomskog prosperiteta”, kaže Mekalister u razgovoru za DW. I pored različitih prioriteta iznijetih u posljednjim stavovima predsjednika Evropske komisije i predsjednika Francuske, Dejvid Mekalister smatra da ne postoji veliki jaz između država članica i EU institucija kada je riječ o politici proširenja.

”Njemačka se zalaže za buduće članstvo zemalja Zapadnog Balkana u EU uz snažno uvjerenje da zemlje u regionu moraju ispuniti kriterijume u cijelosti. Štaviše, njemačka vlada će nastaviti da podržava regionalnu saradnju, naročito kroz Berlinski proces. Francuska je također uvijek bila posvećena politici proširenja Evropske unije”, kaže Mekalister.

Aleksandara Štiglmajer ipak ocjenjuje da razlike u satvovima Brisela i vlada zemalja članica po pitanju proširenja ”definitivno postoje”. ”Evropska komisija je nakon dužeg vremena razmatranja odlučila dati svoj maksimum kako bi pomogla Zapadnom Balkanu da sprovede reforme i pripremi se za članstvo u EU. To je i formulisano u novoj strategiji. Istovremeno zemlje članice su zatečene ovom novom dinamikom. Neke od najskeptičnijih zemalja članica nisu srećne zbog nove Strategije i mišljenja su da proces proširenja treba da bude usporen kao što je i bio do sad”, kaže Štiglmajer.

Za sedam godina moguće proširenje već reformisane Unije

Kada predsjednik Francuske Emanuel Makron kaže da se može založiti za proširenje tek pošto se obavi reforma sistema uprave Unije, takvo reformisano funkcionisanje EU, prema riječima Aleksandre Štiglmajer, može da bude pravi razlog za Francusku i Njemačku da budu oprezne prema mogućim novim članicama. Druge zemlje članice, smatra Štiglmajer, imaju drugačije kombinacije faktora i problema zbog kojih proširenje nije popularno među njihovim građanima i vladama ali su svjesni da do proširenja mora da dođe, ali misle - ne mora baš sad i ne tako brzo.

”Makron je proširenje jasno povezao sa reformom EU, ali mnogo je rano za tako nešto. U najboljem slučaju prvo proširenje može da bude 2025. godine, a teško je zamisliti gdje će EU tada biti i koliko će biti reformisana. Zato ne vidim svrhu takve njegove izjave koja može samo da oslabi želju vlada na Zapadnom Balkanu da nastave sa reformama i da ih opet razočara, što ne vodi ničem pozitivnom”, objašanjava Aleksandra Štiglamjer.

I ona i Dejvid Mekalsistre u razgovoru za DW složni su u ocjeni da procesi proširenja i unutrašnje reforme EU mogu da idu paraleno i da jedan ne isključuje drugi. ”Naša Unija mora biti jača prije nego što bude veća. Zbog toga će Komisija tokom ove godine izložiti niz inicijativa usmjerenih na poboljšanje demokratskog, institucionalnog i političkog okvira za Uniju 2025. Ovaj proces nije u suprotnosti sa usvajanjem i sprovođenjem neophodnih reformi u zemljama Zapadnog Balkana. Vrata EU su otvorena za dalje pristupanje kada pojedinačne zemlje ispune kriterijume”, zaključuje Dejvid Mekalister. Aleksandra Štiglmajer dodaje na kraju da će tek za 7 godina prva zemlja, od sadašnjih zemalja sa Zapadnog Balkana koji pretenduju ka učlanjenju, ući u do tada reformisanu Uniju.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android