Sud je potvrdio – u Kazneno-popravnom zavodu „Padinska Skela", zakon nisu kršili samo oni iza rešetaka već i oni koji su njime upravljali. Već prvim presudama za neisplaćene putne troškove i prekovremene sate zaposlenima u zatvoru poznatom kao Nova Skela na naplatu je stiglo više od milion i po dinara. Epilog se očekuje za još 90 takvih tužbi i tužbu za mobing koju je zajedno podnelo 127 zaposlenih, mahom stražara.

Kako stoji u tužbi za neisplaćene naknade za prevoz, stražarima je prema naređenju bivšeg upravnika Milana Pavlovića, bez njihove saglasnosti promijenjeno mjesto prebivališta, pa su od januara 2013. do aprila 2015. ostali bez putnih troškova. Tako su recimo oni koji putuju iz Kraljeva za mjesečnu kartu izdvajali po 28.000 dinara i to od plate koja iznosi svega 38.000. Kako u tom zatvoru rade uglavnom stražari iz centralne i južne Srbije, tražene odštete se kreću od nekoliko stotina hiljada do milion i po dinara, a ukupan ceh koji bi na kraju mogao da stigne na naplatu prelazi 80 miliona.

Ko će to da plati?

Odštetu će, po svemu sudeći, platiti građani Srbije. Već nakon prve presude račun „Padinske skele“ bio je u blokadi dvije sedmice. „Nisu htjeli da plate", kažu sindikalci, a upravnik odgovara da su imali lošu komunikaciju sa pravobranilaštvom i da ih je presuda zatekla nespremne. Zaposlenima, koji su istjerali pravdu, ta se pravda obila o glavu jer im je zbog isplate odštete plata kasnila jedan dan. Ubuduće, kažu, to neće tolerisati. „Ako šteta bude išla na naš račun, nećemo raditi, stupićemo u generalni štrajk“, kaže za DW Zvonko Tomašević, predsjednik Jedinstvene sindikalne organizacije zaposlenih u ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija.

Do toga neće doći, tvrdi novi upravnik Dragoljub Brajović. „U narednom periodu ćemo biti bolje pripremljeni ukoliko dođe do ovakve situacije. Naći ćemo način da prevaziđemo problem.“ Kako? Na to još nema konkretan odgovor. Sindikalci su već spremili zahtjev za Ministarstvo pravde da preuzme isplatu odšteta. „Svaka prinudna naplata povećava troškove i tako prave još veću štetu", objašnjava Tomašević.

Najviše strahuje da će se vanredni troškovi osjetiti i u svakodnevnom funkcionisanju zatvora, u kojem, kaže, situacija ni sada nije sjajna. „Nećemo imati za gorivo za marice, uniforme, dostavljače, a zatvor mora da živi, osuđenici moraju da dobijaju hranu“, priča Tomašević. „Ne tražimo ništa za sebe, već da imamo čime da transportujemo osuđena lica. Sad radimo s dva vozila, ono što možemo uradimo. Što ne možemo, otkažemo suđenje, a to onda prouzrokuje nove troškove."

„Moraćemo zajedno da nastupimo prema Ministarstvu pravde i Upravi za izvršenje krivičnih sankcija. Nema tu više podjele na strane, moramo to zajedno da riješimo“, izričit je upravnik Dragoljub Brajović. Tvrdi, međutim, da u funkcionisanju zatvora nema kompromisa, da se suđenja ne otkazuju i da će se uštede praviti tako što će smanjivati putne troškove. „U narednom periodu nam je ideja da kolege koje nisu s ovog područja i čiji putni troškovi iznose oko milion i po do dva miliona mjesečno pređu u ustanove bliže kući i da se tako smanje ti troškovi“, priča Brajović.

Straža, džogeri i terapije

Putni troškovi su, međutim, samo dio nagomilanih problema u Novoj skeli. Jer zaposleni poslodavca tuže i za mobing. „Radimo u neuslovnim prostorijama, dijelimo terapiju i na taj način kršimo zakon o zdravstvenoj zaštiti i povjerljivim informacijama“, priča Tomašević. Nakon što su podnijeli tužbu, prestali su da donose i odnose metle, džogere i kante za smeće pred osuđenicima, što je bio jedan od predmeta tužbe. Terapiju, međutim, i danas dijele, ali samo dok se ne prime novi izvršioci u medicinsku službu.

Dva nova medicinska tehničara već su primljena, a treći je u proceduri, odgovara upravnik, ali to ne znači da će stražari biti oslobođeni obaveze da dijele terapiju. „Imamo ljekare koji propisuju recepte, medicinski tehničari to dijele u dozere i onda stražari distribuiraju. Ako misle da je to mobing – nije, a ko to ne zna trebalo bi da ide u školu. Njihov posao je da gledaju da ne dođe do zloupotrebe terapija, a tih problema ima mnogo, jer su dvije trećine osuđenika korisnici različitih medikamenata, a od toga 180 na raznim psihoterapijama, pa dolazi do raznih zloupotreba, gdje kasnije osuđenici trguju tim tabletama“, objašnjava upravnik Brajović.

Istina je da osoblje spremi terapiju, ali se dijele lijekovi poput trodona i intramuskularnih terapija, pa u pojedinim slučajevima „osuđenik sam sebe bode“, svjedočio je jedan od stražara pred sudom.

„Stražari moraju da budu prisutni, ali to rade medicinski tehničari i ne možete da napišete kao normu i obavezu da nestručno lice daje terapiju, a pod terapijom se podrazumijevaju sve vrste medikamenata“, priča za DW penzionisani saradnik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja Zlatko Nikolić, autor nekoliko udžbenika o zatvorskim sistemima.

„Zatvor ubija dušu"

U novom zatvoru u Padinskoj Skeli, koji je pre četiri godine promovisan kao jedan od najbezbjednijiih i najmodernijih na Balkanu, stražari nisu imali ni prostoriju za odmor sa dnevnim svjetlom i svježim vazduhom. Za Zlatka Nikolića to nije iznenađenje. Taj je zatvor u startu, kaže, pogrešno koncipiran.

„Poznata je činjenica da onaj ko nekoga drži zatvorenim – i sam je zatvoren. Taj stražar za razliku od običnog državnog činovnika ne može da izađe, pa pate i osuđenici, ali pate i stražari. Taj zatvor ubija dušu onih koji u njemu rade. Kad u takvu situaciju dovedete još neukog čovjeka kao upravnika, eto do čega dovodi to dijeljenje pameti“, priča Nikolić.

Posao jeste težak, slažu se i sindikalci i upravnik. Još težim ga čini manjak zaposlenih, dodaje Tomašević. Podseća na otkaze, premeštaje i odlaske u penziju – pa je poslednjom sistematizacijom broj izvršilačkih radnih mesta smanjen za 48 posto. „Bukvalno smo prepolovljeni", žali se Tomašević. „Ljudi nisu mašine. Ako ne budemo odmarali, jednom će doći do pucanja."

Zato je, kaže, u proteklom periodu dolazilo do propusta koji su rezultirali ubistvima. Prvo je krajem prošle godine jedan osuđenik koji je služio četrdesetogodišnju robiju ubio svog cimera brijačem, a potom je početkom ove godine drugi osuđenik svog cimera zadavio pertlama. „Oni su nam u tom periodu čak zabranili da obilazimo blokove poslije jedanaest sati, da se ne bi lupalo u rešetke i remetio mir osuđenika. To je jedna od najstrašnijih naredbi, jer ako neko ne obilazi ne može ni da čuje šta se dešava“, kaže Tomašević.

Sklonjen, a ne smijenjen

Tek su ta ubistva bila nezvaničan povod da Milan Pavlović bude sklonjen sa mjesta upravnika, a sa njim i načelnik službe obezbjeđenja Krtistijan Đujić. Pavlović je iz Skele, međutim, samo prešao u rukovodstvo Specijalne zatvorske bolnice. „U bolnici je pored postojećih problema to samo dolilo ulje na vatru. Oni sad imaju iste probleme kao i mi što smo imali – ostaju prekovremeno, a to se ne plaća, niti dobijaju slobodne sate“, priča Tomašević.

Umjesto Milana Pavlovića, Uprava je na čelo Nove skele postavila Dragoljuba Brajovića, koji je prije toga bio direktor Centra za obuku zaposlenih u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija u Nišu. Javnosti je poznat kao bivši direktor KPZ-a u Zabeli, kojeg je sa te pozicije smijenila bivša ministarka pravde Snežana Malović „zbog nesavesnog rada" jer je na uslovnu slobodu pušten bivši načelnik za bezbednost JSO Milorad Bracanović.

Kao direktor Zabele, Brajović je i privođen zbog sumnje da je primao mito 1997. i 1998. godine, u vreme dok je radio kao privredni inspektor SUP-a Požarevac. Nakon saslušanja je Okružno tužilaštvo u Požarevcu ocenilo da nema elemenata za krivični postupak.

„Novi upravnik i načelnik su izuzetni profesionalci, povećali su bezbednost za trista posto, koliko su u stanju s ovim materijalnim sredstvima i brojem zaposlenih“, kaže Tomašević. „Ja sam uz radnike i radnici su uz mene. Izduvali smo balon i riješićemo sve probleme“, dodaje Brajović.

Protiv bivšeg upravnika, međutim, neće voditi istragu zbog štete koju je nanio kao upravnik Nove skele, jer bi, kaže, to bilo amaterski. „Ako će se neko njime baviti, onda bi to trebalo da bude Uprava za izvršenje krivičnih sankcija.“ Direktor Uprave nije bio raspoložen da govori za DW. Ipak iz dva izvora bliska Upravi saznajemo da nema planova da se protiv Pavlovića pokrene postupak.

Sindikalci, međutim, traže da Pavlović snosi odgovornost. Sindikat pravosuđa Srbije podneo je krivičnu prijavu protiv bivšeg upravnika KPZ-a i sadašnjeg zamenika upravnika Specijalne zatvorske bolnice Milana Pavlovića zbog krivičnog dela nesavestan rad u službi i traži udaljenje s posla do okončanja postupka. „Ne može onaj zbog kog se sve ovo dešava da sedi i prima istu platu, ima manju odgovornost i uživa. Ne može onaj ko je doveo do svega ovoga da ne trpi nikakve posljedice“, izričit je Tomašević.

Smjenjivanje je bilo nužno i ranije, dodaje kriminolog Nikolić, jer „ako neko izaziva otpor izvršilaca, on je loš upravnik". „Ja u šali uvijek kažem da su ih pokupili sa vojnog otpada, jer su najveći broj upravnika bivša vojna lica. Oni nikad nisu učili ništa o tome. Tačno je da kasarne i zatvori spadaju u istu kategoriju ustanova, ali zatvor nije kasarna, niti smije da bude“, priča Nikolić.

Napominje da Pavlović nije jedini primjer amaterizma i da u sistemu za izvršenje krivičnih sankcija ima još pet ili šest od ukupno 29 upravnika koje bi Uprava morala da preispita. „To su ljudi koji su dolazili po političkim ili lokalpatriotskim linijama, a u zatvor ne bi mogli da uđu ni sa propusnicom, a kamoli da rukovode takvim ustanovama."