Čak i za Francusku, ostavka novog premijera Sebastijana Lekornija predstavlja političku bombu – jer je samo dan prije toga predstavio svoj novi kabinet. Oko četiri sedmice nakon što ga je predsjednik Emanuel Makron imenovao, Lekorni je želio da napravi korak ka političkoj normalnosti. Ali do toga nije došlo – umjesto toga, podnio je ostavku, koji ju je predsjednik Makron principijelno prihvatio, ali ga je zamolio da još jednom razgovara sa predstavnicima političkih partija.

Zašto je Lekorni podnio ostavku?

Neuspjeh Lekornija povezan je sa sastavom njegovog kabineta. Odmah nakon što je spisak ministara postao poznat, ministar unutrašnjih poslova i predsjednik konzervativnih Republikanaca Bruno Retajo – koji je ostao na funkciji – izrazio je nezadovoljstvo zbog sastava nove vlade i najavio krizni sastanak svoje stranke za ponedjeljak (06.10). Prije nego što je do sastanka došlo, Lekorni je već podnio ostavku.

Francuski mediji, pozivajući se na izvore iz stranke, navode da je Retajo pre formiranja vlade zahtijevao trećinu ministarskih mjesta za svoju stranku. Takođe je bio nezadovoljan ulogom i uticajem konzervativaca u novoj vladi. Među njima je posebno izazvalo ogorčenje to što je Lekorni imenovao Bruna Le Mera – dugogodišnjeg ministra finansija koji je 2024. napustio tu funkciju – za ministra odbrane. Le Mer pripada Makronovoj partiji i mnogi ga smatraju jednim od glavnih krivaca za ogromnu finansijsku krizu u zemlji.

U saopštenju, Lekorni je optužio političke stranke za nedostatak spremnosti na kompromis i za blokadu. Rekao je da se ponašaju kao da imaju apsolutnu većinu – iako to nije slučaj.

Šta sada slijedi?

Predsjednik Makron sada mora po šesti put za samo dvije godine da imenuje novog premijera. Neuspjeh prethodnih pet premijera pokazuje koliko je zadatak težak. Makron nema većinu u parlamentu. Nacionalna skupština je podijeljena u tri bloka: ljevičarsko-zeleni, desničarski i vladin. Najviše mjesta nakon izbora 2024. ima savez socijalista, zelenih, ljevičarske LFI i komunista. Zbog toga je Lekorni želeo da prekine sa starim navikama i ozbiljnije sarađuje sa opozicijom.

Makron ima potpunu slobodu u izboru premijera, ali zbog pragmatičnih razloga mora da uzme u obzir odnose snaga u parlamentu – kako ne bi za nekoliko sedmica dobio novu ostavku. To ograničava njegov manevarski prostor.

Za imenovanje novog premijera ne postoji vremenski rok. Do tada, prethodna vlada ostaje u tehničkom mandatu – što znači da se bavi tekućim poslovima, ali ne može donositi nove zakone niti odluke koje bi se odnosile na buduću vladu.

Da li su mogući i vanredni izbori?

Teoretski da – ali predsjednik ih je dosad isključivao. Da li će neuspeh Sebastijana Lekornija promijeniti predsjednikovo mišljenje, ostaje da se vidi. Ipak, posmatrači smatraju da su vanredni izbori sve vjerovatniji – jer je situacija u parlamentu sve manje održiva. Međutim, ankete ne pokazuju da bi Makronov položaj bio ojačan novim izborima. Naprotiv – ukazuju na to da se odnos snaga vjerovatno ne bi promijenio.

Makron je u vezi sa raspisivanjem vanrednih izbora već imao loše iskustvo. Nakon uspjeha radikalnih desničara na evropskim izborima 2024, raspustio je parlament – i pogrešno procijenio situaciju. Umjesto da ojača svoj centristički savez, kako je očekivao, izgubio je ionako tanku većinu.

Zašto je hitno imenovanje novog premijera?

Francuska nije samo u političkoj krizi, već je i prezadužena. Lekornijev prethodnik Fransoa Bajru pokušao je da uvede budžetske mjere štednje, kojima se snažno usprotivio parlament, ali i ulica. Bajru je pao nakon što je sam zakazao glasanje o povjerenju.

Francuska trenutno ima najveći javni dug u Evropskoj uniji u apsolutnim iznosima – više od 3,3 biliona eura. Budžetski deficit prošle godine iznosio je 5,8 odsto – dok po pravilima Evropske unije ne bi smio da pređe tri. Bajru je govorio o „smrtonosnoj opasnosti“, svoj budžet nazvao „posljednjom stanicom pre ambisa“ i upozorio na sudbinu sličnu onoj koju je Grčka doživjela tokom evropske dužničke krize krajem dvijehiljaditih.

Zato francuska vlada, bez obzira ko je predvodi, mora pronaći rješenje očuvanja kreditnog rejtinga zemlje i ponovo pokrene slab privredni rast.

Šta to znači za Makrona?

Makron je već oslabljen parlamentarnim izborima 2024, a česta smenjivanja premijera dodatno ograničavaju njegovu političku moć. I sada ga politički protivnici krive za neuspjeh premijera.

Iako mu u unutrašnjoj politici ne ide najbolje, Makron ne mora da podnese ostavku – jer ga je narod direktno izabrao. Do sada je kategorički odbijao mogućnost ostavke i prijevremenih predsjedničkih izbora.

Ljevica je već kod prethodnih ostavki premijera tražila njegovu smjenu – sada zahtijeva da ga parlament razriješi. Desničarski Nacionalni savez, s druge strane, traži nove izbore za Nacionalnu skupštinu – u nadi da će osvojiti više glasova, ali i zbog Marin Le Pen. Jer nije jasno da li bi liderka poslaničke grupe mogla da se kandiduje na predsjedničkim izborima – protiv nje je u toku sudski postupak.