Javnost u Bosni i Hercegovini (BiH) zgrožena je nizom otkrića o seksualnoj eksploataciji maloljetnica u koje su, prema sumnjama, umiješani i policijski službenici te pripadnici obrazovnog sistema. Ovi slučajevi u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu (KS) otkrili su duboki sistemski problem unutar institucija koje bi trebale štititi najranjivije.

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona (TK) vodi istragu protiv osam osoba, uključujući četiri policijska službenika i jednog profesora, zbog sumnje na krivično djelo seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja dvije maloljetne djevojčice.

Prema navodima Tužilaštva, djevojčice su bile žrtve organizovane mreže trgovine ljudima, koja ih je vrbovala, prevozila i iskorištavala u svrhu prostitucije.  Posebnu težinu slučaju daje činjenica da su djevojčice bile smještene u socijalnim ustanovama na području Tuzle, uključujući ustanovu iz koje su više puta bježale. Osumnjičeni su, prema navodima Tužilaštva, koristili njihovo stanje bespomoćnosti i bijeg iz ustanova, kako bi ih navodili na prostituciju.

Ozbiljno narušavanje profesionalnog integriteta policije

Nekoliko dana nakon otkrića u TK, sličan incident potresao je i Sarajevo, gdje su uhapšena dvojica policajaca. Jedan se tereti za spolnu zloupotrebu djeteta starijeg od 15 godina i zadržan je pritvoru, dok je drugi pušten jer „nije bilo osnova sumnje" da je počinio krivično djelo. Obojica su suspendovani i pokrenuti su disciplinski postupci.

Nakon hapšenja osumnjičenih, kantonalne vlade traže izvještaje i prijedloge mjera za jačanje internih kontrola, dok policijski čelnici tvrde kako njihovi službenici „imaju snage da se suoče s devijacijama unutar svojih redova“. Međutim, u TK, gdje vlast čine Stranka demokratske akcije (SDA) i njeni koalicioni partneri, pokrenute su istrage koje obuhvataju više osoba i sumnja se na „organizovani kriminal". S druge strane, u Kantonu Sarajevo, gdje je na vlasti Trojka, nadležni tvrde da „nije riječ o organiziranom postupanju“ te da se radi o „pojedinačnom slučaju“. 

Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, ocijenio je ove slučajeve kao „jedno od najozbiljnijih narušavanja profesionalnog i moralnog integriteta policije“.

Kako prenosi Federalna novinska agencija, Kržalić upozorava da ovi događaji „otkrivaju dublje sistemske slabosti, koje zahtijevaju temeljno preispitivanje mehanizama unutar policije". Naglašava da ovakvo zatajenje službenika koji bi trebali štititi nanosi „direktan i razoran uticaj na povjerenje građana u policiju“. Prema Kržaliću, kada oni koji su dužni da štite zakon i sigurnost – posebno djece i ranjivih grupa – postanu akteri zlostavljanja „građani gube vjeru u samu ideju pravde i zaštite“. 

„Niko nije iznad zakona, pa ni oni koji ga sprovode“

Za obnovu narušenog povjerenja, istakao je, ključni su transparentnost, odlučno sankcionisanje odgovornih i „dubinska institucionalna reforma". „Povjerenje javnosti i sigurnost građana počivaju na jasnom principu da niko nije iznad zakona, pa ni oni koji ga provode“, zaključio je prof. Kržalić.

Ženska mreža BiH ocjenjuje da je riječ o „raspadu sistema" i slici bh. društva danas. „Korupcija, zloupotreba moći, patrijarhalni eksploatatorski sistem i potpuni izostanak institucionalne zaštite najranjivijih – poniženje ljudskog dostojanstva slika je i odraz bh. društva“, navodi se u saopćenju.

Iz Ženske mreže upozoravaju da slučaj obuhvata više teških krivičnih djela – trgovinu djecom, seksualnu eksploataciju i druga djela protiv slobode i integriteta djeteta – te da pokazuje koliko je duboko u društvu ukorijenjen sistem neravnopravnosti i patrijarhalna svijest.

„Raspad sistema“

„Žene i djevojčice su prve na udaru zloupotrebe moći i sile – u kući, na ulici, pa čak i tamo gdje bi trebale biti zaštićene“, ističu. „Tražimo odgovornost svih rukovodilaca institucija koji su godinama dopuštali da sistem zaštite djece postane mjesto njihovog najdubljeg ugrožavanja“, poručuju iz Ženske mreže BiH.

Ovakav „raspad sistema" u širem kontekstu bh. društva analizira psiholog i politički analitičar Ibrahim Prohić, koji za DW kaže: „BiH jeste klasično bolesno društvo – psihološki, medicinski, moralno dekadentno, ideološki retrogradno i politički populističko“.

Svi ovi simptomi jasno se vide nakon zločina nad djecom u Tuzli i Sarajevu, navodi sagovornik DW-a, napominjući kako se društva razlikuju po tipu reakcije na zločin.  

Kritičari kao primjer navode Sloveniju, gdje su zbog ubistva u noćnom klubu ministri policije i pravde podnijeli ostavke, iako nisu imali krivičnu odgovornost, jer „pored krivične postoji i moralna i politička odgovornost onih koji upravljaju institucijama“.  

„U BiH je sve drugačije. I obrnuto. A ovaj je slučaj iskorišten za produžetak političke kampanje za izbore koji su tek za godinu dana. No, za bolesne politike vrijeme nije faktor", kaže Prohić.

„Dodatnu malignost aktuelnog zločina predstavljaju činjenice da posljednji slučajevi imaju obilježja (osnovanu sumnju) organiziranog kriminala, da su u zločin uključeni pripadnici policije – koji po definiciji trebaju štititi građane, posebno djecu – te osobe iz sistema obrazovanja, koje bi se trebale baviti edukacijom i emocionalnim i socijalnim razvojem", kaže Prohić.

Nefunkcionalnost države i dehumanizacija društva 

To su ozbiljni indikatori nefunkcionalnosti države i dehumanizacije društva: „Radi se o rezultanti individualne i socijalne patologije. Posljedice, odnosno sankcije, trebalo bi adresirati na oba faktora – i na neposredne izvršioce, ali i na rukovodioce po komandnoj odgovornosti.“

Rješenje, prema Prohiću, nije u ad hoc emocionalno obojenim reakcijama, već u sistematskom projektu prevencije, edukacije i zaštite. „Država bi trebala potaknuti NVO sektor da se uključi u taj projekat – ne samo deklarativno, već i kroz finansijsku podršku. Neka vlast kupi jedno službeno vozilo manje – eto sredstava za pomenutu namjenu." Na kraju, zaključuje Prohić, trebalo bi u zakon uvesti zaštitnu mjeru obavezne psihosocijalne pomoći (terapije) za žrtve.

Da je sistemski problem dubok, potvrđuje i istraživanje portala Detektor. Prema tom istraživanju, u posljednjih pet godina pokrenute su stotine disciplinskih postupaka protiv policijskih službenika, ali je značajan broj tih postupaka završio zastarom ili je ostao bez sankcija zbog proceduralnih propusta – od neformiranih disciplinskih komisija do odbijanja dostave početnih izvještaja javnosti. Drugim riječima: postoje formalni mehanizmi kontrole, ali ne i njihova dosljedna primjena.