Koliko je svijet polovinom aprila 2018. godine blizu izbijanja rata između dvije nuklearne sile, SAD i Rusija, vjerovatno ćemo saznati za određeno vrijeme. Za sada se čini da su SAD, Velika Britanija i Francuska suzdržane i da su svoje napade ograničile na ciljeve u Siriji koji se dovode u vezu sa proizvodnjom i skladištenjem hemijskog oružja.  Civilnih žrtava, prema onom što je do sada poznato, praktično nije ni bilo.

Nova vojna realnost

U posljednjih nekoliko dana se stalno povlačene paralele sa krizom na Kubi i sukoba između SAD i Rusije 1962. godine. Međutim, bilo je to prije 56. godina i kriza je ostala na političkoj ravni.

Nekoliko dana pred zračne napade u Siriji su se sa obje strane Atlantika čula upozorenja što je ponekad zvučalo kao duboki uzdah. Nadamo se da će ovaj put pobijediti racionalnost vojske. Racionalnost i stručnost generala protiv skrupuloznih i neukih političara: Kako bi se preuzela vodeća riječ u ovoj situaciji potrebno je imati poseban politički humor.

Pažljiv odabir ciljeva

Još jednom da podsjetimo: U Siriji se nalazi više hiljada ruskih vojnika koji se bore na strani Assadovih trupa. Još prije dva mjeseca su u američkom zračnom napadu na sjeveru Sirije poginuli ruski plaćenici. Nakon toga nije nastala kriza. Koalicija protiv tzv. „Islamske države", predvođena SAD, djeluje na sjeveru Sirije. Ovaj put su ciljevi bili tako izabrani da u napadima nisu mogli biti pogođeni ruski vojnici.

Linija po kojoj se vode razgovori između američkog vojnog vodstva i ruskog Generalštaba je izgleda stabilna. Stručnjaci dugo vremena govore da uprkos novim konfrontacijama na relaciji Istok-Zapad profesionana i tolerantna razmjena povjerenja između visokorangiranih uniformisanih oficira skoro da nikada nije trpila.

Istorijski gledano, Sirija je možda najnepreglednije područje na kojem se vodi rat. Trupe zemalja koje su nominalno povezane ili su politički duboki neprijatelji su stalno jedne protiv drugih. Građanski rat u Siriji je odlučen kroz to što je Rusija na strani Assada, a Iran na strani sirijske alijanse.

Zračni napadi imaju jasnu poruku

Washington, London i Pariz zračnim napadima nedvojbeno stavljaju do znanja da upotreba oružja za masovno uništavanje neće proći bez posljedica i da se neće tolerisati cinično poricanje i prikrivanje ratnih zločina.

Osim toga, svjetske sile ne žele bez velike pompe da očiste geopolitički gledano važno polje iako iza toga stoje godine pogrešno, nejasno i zamućeno vođene politike. Bliski istok se nalazi pred novim ustrojem koji neće samo nastati u Moskvi i Teheranu. To je dvostruka poruka napada na Assadove hemijske fabrike.

Svemu treba dodati i treću stvar: SAD nisu same djelovale nego u alijansi sa Francuskom i Velikom Britanijom, kako u vojnom jedinstvu tako i u bliskom političkom dogovoru. U drugoj godini vladavine Donalda Trumpa to je vjerovato najbolja vijest koja se ovog jutra mogla čuti.