Od kada je na vlasti koalicija SNS-SPS, poštu za žrtve zločina u Vukovaru, u Srbiji odaje isključivo nevladin sektor. „Neprihvatljivo je i anticivilizacijski to što se zvaničnici Srbije nisu oglasili povodom tridesetogodišnjice tog zločina“, izjavio je u četvrtak uveče prvi tužilac za ratne zločine u Srbiji, Vladimir Vukčević.

Sličnog mišljenja je i Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava. On ćutanje zvaničnog Beograda tumači kao svojevrsno poricanje ovog zločina. „Jedini apel koji je tim povodom došao iz Beograda jeste molba patrijarha Porfirija da vjernici Srpske pravoslavne crkve zapale svijeće za sve stradale u Vukovaru. Međutim, ta poruka imala bi težinu da poglavar SPC nedavno nije dao orden Miloradu Vučeliću, koji preko ’Večernjih novosti’ i danas širi priče o ’oslobađanju Vukovara’“, kaže Milosavljević za DW.

„Sloboda do temelja"

Organizacija „Žene u crnom" i ove godine okupila se u centru Beogradu uz poruku „Nikada nećemo zaboraviti zločine u Vukovaru“ – gradu u kojem je ubijeno više od 1.000 civila, a ranjeno najmanje 25.000 ljudi. Performansom su zatražile da se utvrdi ko je odgovoran za logore u kojima su u Srbiji 1991. i 1992. bili zatočeni hrvatski ratni zarobljenici i civili. Oni su Srbiju dovedeni poslije pada Vukovara i u logorima su bili podvrgnuti brutalnom mučenju.

Osim tog, jedini događaj kojim je Beograd obilježio 30 godina Vukovara, je izložbe fotografija „Sloboda do temelja" fotoreportera Miloša Cvetkovića. Fotografije su nastale u vrijeme uništenja Vukovara, a izložba je otvorena u četvrtak uveče u galeriji „Endžio HAB“, u organizaciji njemačke organizacije forumZFD. 

Ranija izvinjenja zvaničnog Beograda

Boris Tadić jedini je predsjednik Srbije koji se 2010. izvinio zbog zločina na Ovčari kod Vukovara gdje su pripadnici Teritorijalne odbrane i paravojne jedinice „Lijeva Supoderica" pod komandom JNA ubili 265 hrvatskih civila i ratnih zarobljenika.

Izvinjenje je uputio još samo Veran Matić, koji je kao izaslanik Aleksandra Vučića prošle godine odao počast žrtvama iz Vukovara izrazio tako što je kleknuo ispred spomen-obilježja na Ovčari. Izjavio je tada da je to bio njegov lični čin, ali i da je za to kasnije dobio podršku predsjednika Srbije.

Tretman osuđenog Šljivančanina

Nagovještaji o stavu aktuelnih vlasti u Srbiji o zločinu u Vukovaru mogu se dobiti i na osnovu tretmana bivšeg pukovnika JNA Veselina Šljivančanina koji je, zajedno sa Miletom Mrkšićem, u Hagu pravosnažno osuđen zbog zločina na Ovčari. „Od kada je izašao iz zatvora 2011. godine, održao je više od 30 promocija svojih knjiga u javnim ustanovama širom Srbije“, naveo je u svom saopštenju Fond za humanitarno pravo.

Nakon pada Vukovara, u Srbiji je formirano nekoliko logora za hrvatske ratne zarobljenike i civile. U Stajićevu, Sremskoj Mitrovici, Begejcima, Nišu i Beogradu bilo je zatočeno oko 7.000, ljudi, a od posljedica premlaćivanja i zlostavljanja preminulo je najmanje 14 zatvorenika. Udruženja logoraša godinama su tražila da im se obezbijedi da spomenikom obilježe mesta logora i da održe komemoracije, ali u tome nisu uspijevali. 

Šta je ostalo od „Subotičke deklaracije“?

U maja 2016., Aleksandar Vučić, tada premijer Srbije, sastao se s logorašima iz Stajićeva i pozvao ih da slobodno na tom mjestu zapale svijeće i polože cvijeće. Obećao im je i da će biti kod mjesta nekadašnjeg logora biti postavljena spomen-tabla, ali to se do danas nije dogodilo.

Mjesec dana kasnije, Vučić je s tadašnjom predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar Kitarović potpisao „Subotičku deklaraciju“ koja, između ostalog, predviđa i zaštitu manjina i rješavanje pitanja nestalih.

„Čini se da je ta Deklaracija ostala samo mrtvo slovo na papiru“, kaže za DW Marko Milosavljević. Iako podsjeća da su načinjeni i dobri koraci, kao što otvaranje spomen-kuće Bana Jelačića u Petrovaradinu i Hrvatskog kulturnog centra u Beogradu, predstavnik Inicijative mladih za ljudska prava ocjenjuje da se ključni bilateralni problemi ne rješavaju.

Potrebno je priznanje i jasna poruka Srbije

„Moraju se otvoriti arhive jedinica JNA kako bi se efikasnije rešila sudbina više od 300 nestalih građana Vukovara. Takođe, potrebno je političko priznanje i jasna poruka predstavnika države Srbije da su činjeni ratni zločini od strane njenih institucija“, kaže Milosavljević.

Jedna od osnova za to priznanje su, podsjeća, tri pravosnažne presude domaćih sudova kojima je Ministarstvo odbrane Srbije obavezano da isplati naknadu štete članovima porodica ubijenih na Ovčari.

„Umjesto promocije Erdutskog sporazuma – kojim je izvršena mirna reintegracija istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema u Hrvatsku – vlasti u Srbiji, ali i u Hrvatskoj su slavljenjem ratnih zločinaca, poput Šljivančanina i Merčepa, pokazale da im je zajednički interes održanje nacionalističkih feuda, a ne pomirenje i zaliječenje trauma“, zaključuje Marko Milosavljević.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu