Tko danas posjeti Wistariju, lokal u kojem se poslužuje čaj u središtu Taipeja, neće steći dojam da je riječ o mjestu u kojem se susreću protivnici nekog režima. Iz zvučnika dopire tiha glazba a istom jačinom glasa razgovaraju i sami gosti. Na stolićima se nalaze grijači na kojima stoji posuda s ključalom vodom, drveni podlošci, čajnici i male šalice za čaj. No, atmosfera ovdje nije oduvijek bila tako opuštena i mirna, kaže Chow Yu, vlasnik čajane Wistarija. "Primjerice, u osamdesetim godinama se ovdje baš nije usudio doći svatko. Pogotovo su se poslovni ljudi bojali da bi dolaskom ovdje na sebe skrenuli pažnju pripadnika državne sigurnosti", priča Chow Yu.

Čaj simbol mašte i slobode

Kada je prije 30 godina njegov otac otvorio čajanu, cilj je bio pružiti prostor za susrete svima onima koji u javnosti inače nisu mogli doći do riječi: intelektualcima, piscima, borcima za poštivanje ljudskih prava, protivnicima ondašnjeg komunističkog režima Kuonmintang stranke. “Mogli smo zapravo otvoriti neki običan kafić, no stvar je bila u tome da nam je čaj uvijek bio draži pošto ja ne podnosim alkohol”, priča Chow Yu dok priprema svježi čaj, nalijevajući vrelu vodu u drveni čajnik.

No, razloga je bilo još, prije svega onih simboličnih. "Naša kultura ispijanja čaja je zapravo drugačija od one u Japanu. Mi smo opušteniji, kod nas po tom pitanju nema strogosti. Čaj kod nas nije dio neke religiozne, vjerske ceremonije. Kineska kultura ispijanja čaja potječe iz taoizma. Naime, dok je konfucijanizam pridavao važnost društvenim formama, taoisti su više cijenili duhovnu slobodu. Stoga i naša kultura čaja simobolizira maštu i romantiku kao i slobodnu razmjenu mišljenja i povjerljive razgovore", objašnjava vlasnik čajane. Umjetnici i politički aktivisti nekoć su u Wistariji provodili sate u intenzivnim razgovorima i žučnim diskusijama. Novinar Antonio Chang, jedan od osnivača nekolicine ondašnjih ilegalnih novina, bio je jedan od stalnih posjetitelja."Nalazili smo se ovdje ali i na drugim mjestima u blizini. Špijuna je bilo posvuda, i ako je negdje nastala gužva, onda bismo otišli na neko drugo mjesto", priča ovaj novinar.

Veze sa starim režimom

Slobodu da je ipak mogao zadržati svoju čajanu usprkos sumnji da se u njegovom lokalu okupljaju pripadnici oporbe, Chow Yu mogao je zahvaliti samo činjenici da je njegov otac Chow Teh Wei bio jedan od starih pripadnika stranke Kuomintang i da se na strani njezinog vođe Chang Kai Sheka u kineskom građanskom ratu borio protiv Mao Tse Donga. Kada su snage Chaing Kai Sheka izgubile rat i pobjegle prvo u Hong Kong a zatim na Taivan, otac Chow Yua, dobio je mjesto profesora na fakultetu u Taipeju kao i drvenu kuću u japanskom kolonijalnom stilu gdje je otvorio i čajanu. Kada je njegov otac emigrirao u SAD, Chow Yu ju je preuzeo zajedno s liberalnom publikom koja ju je posjećivala."Dolazili su i prijetili mi da će protiv mene podignuti optužnicu jer je ovo kao kuća iz državnog vlasništva pa nije dozvoljeno u njoj držati čajanu. Pregovarali su sa mnom i čak su mi ponudili da ovdje smijem ostati stanovati ako zatvorim lokal. No, ja sam im odgovorio protutužbom. Naime, ovu kuću smo mi sami 60-tih godina, na vlastiti trošak uredili i proširili", kaže Chow Yu.

Otkako je 2000.godine na Taiwanu uvedene demokracija, Chow Yuu više nitko ne prijeti. Naprotiv, mnogi nekadašnji gosti, postali su u međuvremenu istaknute osobe na političkoj sceni, a mjesta njihovih tajnih ili polutajnih sastanaka su stavljena pod zaštitu spomenika kulture i prošlosti. Wistarija, što na kineskom znači – glicinija, je danas oaza mira u Taipeju, gradu koji nikad ne spava. Posjećuju ga najčešće turisti, no tu i tamo navrate i po koji stariji gosti te uz šalicu čaja započnu razgovor, diskusiju – baš kao i nekad.

Autor: Mathias Böllinger / Željka Telišman

Odg.ur.: S. Kobešćak