Postcovidni sindrom, koji se u svijetu često naziva Long COVID-19, bolest je koju je teško shvatiti. „Ovo virusno oboljenje je kameleon. Može razviti puno sasvim različitih oblika. Za liječnike opće prakse gotovo je nemoguće jasno utvrditi jesu li simptomi povezani s prethodno preležanim COVID-om ili ne", rekao je na konferenciji za novinare 20. prosinca Ulrich Förstermann, dekan sveučilišne medicine na Sveučilištu Johannesa Gutenberga u Mainzu.

Norbert Pfeiffer, medicinski direktor Sveučilišne klinike u Mainzu, naglašava da je, s obzirom na dug popis od više od 60 različitih simptoma povezanih s postcovidnim sindromom, vrlo teško postaviti jasnu dijagnozu. Oboljeli se najčešće žale na iscrpljenost, umor, ali i nesanicu, glavobolju i vrtoglavicu. Dugoročni efekti infekcije mogu dovesti i do višestrukih bolesti organa, kardiovaskularnih bolesti, krvnih ugrušaka, pa čak i srčanih i moždanih udara, kao i raznih živčanih bolesti.

S obzirom na to da su simptomi obično vrlo nespecifični, mnogim medicinskim radnicima ne pada na pamet da simptomi mogu imati bilo kakve veze s koronavirusom.

Velika i sveobuhvatna studija

Kako bi se bolest bolje razumjelo Sveučilišni medicinski centar u Mainzu radi na dugoročnoj studiji pacijenata, takozvanoj „Gutenbergovoj zdravstvenoj studiji". U njoj već godinama sudjeluje oko 15.000 ljudi. Velik dio njih sada također sudjeluje u „COVID-studiji“ koja traje već godinu i pol dana, odnosno o postcovidnom sindromu koja je iz toga proistekla.

Od tada je na Sveučilišnoj klinici više puta pregledano 10.250 ljudi iz Mainza i susjednog okruga Mainz-Bingen, a 80 posto sudionika između 45 i 88 godina došlo je iz prethodne „Gutenbergove zdravstvene studije“. Stoga su o njima bili dostupni sveobuhvatni zdravstveni podaci – iz razdoblja prije pandemije. Mlađi sudionici, između 25 i 44 godine starosti, pridružili su im se tek kasnije.

Specifičnost ove studije je sljedeća: svi ispitanici detaljno se pregledaju na različitim odjelima klinike. Mnogi i preko aplikacije svakog tjedna izvještavaju istraživače o svom zdravstvenom stanju. „To je pravo blago podatka“, kaže Clemens Hoch, ministar za znanost i zdravstvo pokrajine Porajnje i Pfalačka.

Mnogi ljudi čak i ne znaju da imaju COVID

Dugoročna studija još je u tijeku, ali već se otkriva dio toga „blaga". Na primjer, pokazalo se da trećina ljudi koji su zaraženi koronavirusom, što je dokazano serološkim testom krvi, nije ni znala da je inficirana. Čimbenici rizika za COVID bili su posebno loši uvjeti stanovanja. I jasno je da su oni koji su se oporavili od COVID-a – još daleko od zdravlja.

Philip Wild, voditelj studije, izvijestio je da je 4,9 posto stanovništva već bilo zaraženo. On međutim naglašava da zbog soja omikron očekuje značajan porast toga broja.

Nesvjesno zaraženi i neinficirani žale se na smanjenje sposobnosti

Samo 61,9 posto zaraženih znalo je za svoju infekciju, a 35,1 posto imalo je asimptomatsko ili tako blago oboljenje, da nisu pretpostavili da su zaraženi koronavirusom. Zato je iznenađujuće što su neki ljudi imali postcovidni sindrom – usprkos početnom asimptomatskom toku COVID-a.

Tako je 48,2 posto nesvjesno zaraženih imalo blage simptome postcovidnog sindroma, barem privremeno, 8,6 posto umjerene, a 1,5 posto teške simptome. Za usporedbu, od onih koji su znali da imaju COVID, 51,9 posto imalo je blage, dugotrajne simptome, 28,6 posto umjerene, a 12,6 posto teške simptome.

Dugoročno, međutim, slika se mijenja: udio onih koji su bili nesvjesno zaraženi i čije je zdravlje nakon COVID-a bilo lošije nego prije pandemije iznosi 22,4 posto, tek nešto više nego među onima koji uopće nisu bili zaraženi (22%).

Dakle, može biti da su pandemija i okolnosti izolacije povezane s njom općenito dovele do pogoršanja zdravlja ljudi. To i ne olakšava liječnicima jasno identificirati postcovidni sindrom. Efekt je bio najizraženiji kod onih koji su u početku imali simptome COVID-a (29,8%).

Većina pacijenata se izliječila kod kuće

Većina zaraženih, odnosno 90,7 posto, preležalo je infekciju kod kuće bez odlaska liječniku, a 5,8 posto moralo je u bolnicu. Samo 3,5 posto bilo je na ambulantnom liječenju.

Trideset posto svih zaraženih sudionika studije izjavilo je da nakon infekcije fizički više ne mogu postići ono što su mogli prije pandemije. Pritom je samo sporednu ulogu imalo to je li infekcija bila simptomatska ili asimptomatska. Oko 15 posto osjeća ograničenja u svakodnevnom životu, a više od šest posto na radnom mjestu.

Kada se radi o tome koliko je težak oblik postcovidnog sindroma, starost oboljelih je igrala malu ulogu – kod starijih je to bilo samo malo izraženije. Međutim, spolna razlika je bila jasnija: među ženama je 45,8 posto zaraženih imalo dugotrajne simptome COVID-a, a među muškarcima samo 34,6 posto.

Važno za one koji su pogođeni je sljedeće: s vremenom se simptomi povlače, ali postoji i skupina koja pati od trajnih simptoma, rekao je Wild.

Studija se nastavlja

Sada znanstvenici žele dobiti još preciznije rezultate – daljnjom, dubinskom studijom na 600 ispitanika. Cilj je na primjer identificirati molekularne markere, odnosno jasne indikacije koje pokazuju da je određeni simptom posljedica COVID-a, odnosno da nema potpuno drugačiji medicinski uzrok. U tu svrhu se trenutno uspostavlja biološka baza podataka.

Liječnici također žele doznaju zašto postoje specifične razlike u vezi s COVID-om između muškaraca i žena i je li s tom spoznajom moguće konkretnije liječiti pacijente.

Prije svega ih zanimaju odgovori na sljedeća pitanja: utječe li i kako cijepljenje na proces ozdravljenja, kao i gdje je najbolje liječiti određene pacijente s postcovidnim sindromom – kod liječnika opće prakse, specijalista ili u specijalnim ambulantama?