Čuveno Vrelo rijeke Bosne nadomak Sarajeva popularno je turističko izletište koje godišnje posjećuje 150 tisuća ljudi. Ovdje, podno planine Igman, izvire naizgled čista i bistra voda rijeke Bosne koja nosi ime kao i država kroz koju protječe. 

Grupa turista pravi zajedničku fotografiju na mostu u trenutku dok bijeli labudovi iza njihovih leđa bezbrižno plivaju po hladnoj vodi uljepšavajući prizor i očekujući od turista da im daju zalogaj hrane.

Nedaleko od njih Mahmud iz Omana istinski uživa u prirodi s grupom prijatelja. Osvježava se i pije vodu s izvora, nesvjestan rizika. Naime, ovdje su donedavno bile postavljene ploče s natpisima kako voda nije za piće jer je u brojnim analizama utvrđeno kako je voda zagađena i sadrži patogene bakterije. 

Tabli više nema, a bakterija i dalje ima. Nitko ne zna tko je i iz kojeg razloga uklonio upozorenja, no za pretpostaviti je da je to učinjeno kako se ne bi uplašili posjetioci, narušila popularnost izletišta te kako bi se dao privid da je sve u redu.

Čak i fekalije u vodovodu 

Dio vode s ovog izvorišta se koristi za napajanje grada Sarajeva pitkom vodom i obavezno se dezinficira klorom prije puštanja u vodovodni sustav. 

Lejla iz Sarajeva je prestala piti vodu iz vodovoda. Nakon što je saznala kako su pojedina izvorišta vode zagađena, odlučila je kupovati flaširanu vodu u trgovinama. Vodu iz pipe ne želi piti kako bi sačuvala zdravlje, a njen primjer slijede i drugi stanovnici glavnog grada BiH. „Vodu ne pijem već duže vrijeme, pogotovo od kada sam saznala što objavljuju ekološke organizacije o zagađenosti naše pitke vode u Sarajevu. A pogotovo nakon što je nedavno objavljeno istraživanje u kojem stoji da je naša pitka voda u Sarajevu puna fekalija. Mislim da je to jedan ozbiljan problem“, kaže Lejla.

Redovnu analizu vode na vrelu rijeke Bosne rade stručnjaci u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo koji su i u svom posljednjem, kao u brojnim prethodnim ispitivanjima kvalitete vode na izvorištu rijeke Bosne utvrdili prisustvo bakterije Escherichia coli, ali i drugih bakterija i klica. „Vrlo često nalazimo da je voda zdravstveno neispravna zato što sadrži povećan broj patogenih mikroorganizama“, potvrđuje za Deutsche Welle Sanela Salihagić iz Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.

Voda je još pitka, ali ovako neće dugo...

Obzirom na rezultate prethodnih analiza iz Zavoda preporučuju da se na vrelo postavi trajno upozorenje kako "voda nije za piće" obzirom da predstavlja opasnost po zdravlje građana.

Šefica laboratorije za kontrolu kvaliteta vode za piće KJKP Vodovod i kanalizacije Sarajevo Merima Pinjo tvrdi da se voda dezinficira klorom prije puštanja u vodovodne cijevi te da građani nemaju razloga za brigu, ali napominje kako je neophodna hitna zaštita jer je ilegalna gradnja uzela maha u vodozaštitnoj zoni te su ugrožena i druga izvorišta i podzemni rezervoari s pitkom vodom. 

„Mi imamo odluku o zaštiti izvorišta iz osamdesetih godina prošlog vijeka, a još nije donesena odluka u novije vrijeme koja će jasno i precizno definirati što se smije, a što ne smije u zaštitnoj zoni“, kaže Pinjo. Dodaje kako su svi stambeni objekti u Aleji, popularnom šetalištu od vrela Bosne do Ilidže koje se nalazi u vodozaštitnoj zoni, ilegalno izgrađeni.

„Poslije rata su ljudi dobili građevinske i urbanističke dozvole, a ja ne znam kako. Imaju i kanalizaciju, a nitko ne zna kamo ide ta kanalizacija, jer mi dolje nemamo kanalizaciju kojom upravljamo. I to je prva vodozaštitna zona“, kaže Pinjo.

Tko im je dao dozvolu?

Ekolozi glavne uzroke zagađenja vide u masovnoj i neplanskoj gradnja stambenih i apartmanskih objekata, posebno na planini Bjelašnici i Igmanu koje se nalaze iznad Vrela Bosna i Sarajevskog polja. Na planini Bjelašnici posljednjih godina intenzivirana je gradnja i tu je jedno ogromno gradilište. Velika šumska prostranstva nestaju pred betonom i asfaltom.

Podno tih planina su vode vrela Bosne i Sarajevskog polja odakle dolazi 80% vode koju piju građani Sarajeva, kaže Anel Podić iz nevladine organizacije Ekoakcija. „Sarajevu prijeti opasnost da ostane bez pitke vode. To bi bilo tragično da Sarajevo, koje praktično leži na vodi i u državi koja je peta u Europi po količini pitke vode, ostane bez vode za piće. Razlog tome je ljudska pohlepa. Čitava naselja apartmana na skijalištima izgrađena su bez dozvole o očuvanju okoliša, a i bez perspektive su zbog klimatskih promjena. Međutim, zarada građevinskog lobija je bila važnija. Kanalizacija tih naselja završava u vodama vrela Bosne i pitanje je dana kada će ovakva voda biti neupotrebljiva“, upozorava Podić.

Ostaje li Sarajevo bez pitke vode? Gradnja sportskih, stambenih i turističkih objekata na planinama oko Sarajeva je započeta za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. U međuvremenu su cijevi kanalizacije zbog neodržavanja počele pucati te su otpadne vode završavale u podzemnim i izvorskim vodama. „Ukoliko se nastavi istim tempom, Sarajevo može ostati bez pitke vode. Opskrba je već sada narušena ako se ne izvrši dodatna revitalizacija kanalizacijskih i drugih odvodnih kanala koji se koriste na Igmanu i Bjelašnici“, smatra akademik Muriz Spahić s Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu. 

Dodaje i kako sve prometnice koje vode prema Igmanu i Bjelašnici nisu adekvatno zaštićene jer se padavinske vode slijevaju sa ceste i odlaze u krško podzemlje - i izlaze kao zagađene na izvorištu rijeke Bosne.

Čitava Bosna će tako ostati bez vode

Bosna i Hercegovina jedna je od najbogatijih europskih država po količini čiste pitke vode po glavi stanovnika. Mnoštvo vrela, potočića i rijeka s bistrom i čistom vodom i dalje se nalaze u gotovo svakom djeliću ove zemlje. Voda se uglavnom može piti iz pipe, što nije uvijek slučaj čak i u nekim razvijenijim zemljama, no pitanje je do kada. Ekolozi dodatnu opasnost vide u namjerama kantonalne vlade da mijenja Zakon o vodama.

„Na djelu je i pokušaj smanjenja vodozaštitne zone i otvaranja vrata građevincima da zarade dobro na gradnji, u gradu gdje je petina stambenog prostora po popisu iz 2013. godine bila prazna. Ljudi sve više odlaze iz zemlje te stanove kupuju uglavnom ljudi koji imaju ušteđevinu“, kaže Podić. Ekolozi smatraju da bi u slučaju ozbiljnijeg i većeg zagađenja vode bilo potrebno izdvajanje desetak milijuna maraka godišnje za pročišćavanje nekada savršene planinske vode.

„BiH ima zakone kojima se može regulirati ovo područje, ali to se ne radi jer je vlast u dosluhu s građevinskim lobijem tako da sve što se bespravno izgradi, nikad ne bude porušeno. Imamo i pokušaje da se dodatno omogući gradnja gdje je nikako ne bi smjelo biti“ kaže Podić.

Nije im jasno kakvo blago imaju

Robert Oroz iz Koalicije za zaštitu rijeka tvrdi da su izvori vode značajni resursi koji će u budućnosti sigurno vrijediti jako puno, a da mi to u BiH ne znamo cijeniti jer vode imamo u izobilju.

„Kada dođu ljudi iz drugih država i to vide, ne mogu vjerovati što mi dozvoljavamo i dopuštamo za nekakve sitne interese. Kažem, situacija je jako loša. Uništava se na sve strane, počevši od nekontrolirane sječe šume do te privatizacije izvorišta. Krajnje je vrijeme da se nešto učini i da se ta izvorišta i naši prirodni resursi zaštite“, kaže Robert.

Bosna i Hercegovina je na europskom dnu ljestvice po području koje je zaštićeno. Tek je oko tri posto teritorije zaštićeno područje, iako je Prostornim planom iz 1981. godine predviđeno mnogo više. Dok državna uprava kasni ili ne želi zaštititi određena područja, ona polako i nepovratno nestaju. A s njima i pitka voda.