Kad čovjek ima tridesetak godina, želi se odmoriti na morskom zraku, malo uživati u prirodi, malo pogledati znamenitosti, želi na odmor otići automobilom, i to sve u društvu troje prijatelja i jedne četvorogodišnje djevojčice, Hrvatska bi mogla biti sasvim privlačno rješenje. To su pomislile i Alexandra Schottka i Lisa Flanakin, kad su za proteklo ljeto bile planirale svoj odmor.

 

Želja za promjenom

 

Na obaveznoj ljetnoj destinaciji mladih Nijemaca, u Španjolskoj, bile su već nekoliko puta, pa su poželjele malo promjene. Iako je Alexandrin brat, koji je također putovao s njima, u početku bio sumnjičav ("Po ljeti se ide u Španjolsku"), i njega su nagovorile. I tako su se tri djevojke, jedan mladić i jedna djevojčica u kolovozu automobilom uputili iz Kölna prema Trogiru. Zašto baš prema Trogiru? "Grad nije na otoku pa nam se činilo izvedivo automobilom", odgovara Alexandra kojoj su roditelji pričali o Hrvatskoj te joj zemlju preporučili kao destinaciju za odmor.

Možda je i bilo izvedivo automobilom, ali djevojke se zaklinju da nikad više neće tako putovati. Unajmljeni auto je bio neudoban, put je trajao 16 sati, i iako su se za volanom smjenjivali, u Trogir su svi stigli potpuno iscrpljeni. I još, na svu sreću, na putu nije bilo nikakvih posebnih problema.

No boravak u Dalmaciji sve je posljedice ovih neugodnosti brzo zaliječio. Domaćini su bili ljubazni, smještaj je bio dobar, a ono što su ovi njemački turisti za svog dvotjednog boravka vidjeli, kažu, "neopisivo je". Prekrasni krajolici, mala sela kao s razglednica, iza svakog zavoja čeka novo nevjerojatno iznenađenje. Alexandra i Lisa primjećuju da su domaćini vrlo suzdržani, "ne kao u Španjolskoj". Ako nekog nešto pitate na ulici, dobit ćete kratak odgovor, pristojan, ali ni mrvicu više, čini se ovim djevojkama. Čak su i njihovi domaćini u kući u kojoj su odsjele na njihov prvi telefonski poziv iz Njemačke reagirali pomalo suho. No čim je njemačko društvo stiglo pred vrata, domaćini su se pokazali izuzetno ljubaznima i takvi su bili sve do kraja, kaže Lisa.

 

Toliko toga još za vidjeti...

 

 

Smještaj su djevojke pronašle preko interneta. Sasvim jednostavno, kažu. Ponuda je na internetu dobra i pristojno prezentirana. Što se tiče cijena, smatraju da sam smještaj nije bio skup. Dva tjedna u apartmanu s dvije spavaće sobe u jednom seocetu nedaleko Trogira stajalo ih je ukupno 906,00 eura. Ono što je skupo, to su namirnice u prodavaonicama, pića po barovima, ulaznice u disco-klubove... Isto kao u Njemačkoj, procjenjuju Alexandra i Lisa, koje inače rade u jednoj velikoj medijskoj kući.

Na pitanje jesu li ih opsjedali hrvatski momci, smiju se i odgovaraju da se ne može reći da su baš bile zamijećene: "Možda su Hrvati tako ravnodušni jer imaju toliko lijepih žena posvuda oko sebe." U svakom slučaju, mladići su u Hrvatskoj suzdržani, zaključuju one, za razliku od onih u Španjolskoj ili u Egiptu, gdje jedna plavuša jednostavno ne može proći nezamijećeno.

U Hrvatsku će svakako i opet doći, vjerojatno već sljedeće godine, složne su obje, jer ni izdaleka nisu uspjele vidjeti sve što bi željele. Posjetile su i slapove Krke, koji su ih ostavili bez daha, no imaju jednu primjedbu. Nigdje na ulazu nije bilo obavijesti da će biti toliko puno stepenica, što je njima s dječjim kolicima poslije predstavljalo velik problem. Otišle su i na izlet u Dubrovnik, no preračunale su se u tome koliko im vremena treba za put. Iako su po udaljenosti na karti zaključile da im neće trebati tako puno vremena, izlet je ispao puno dulji no što su mislile. "Lijepo sam polako doručkovala, pa sam otišla na jogging, pa smo tek onda krenuli....", priča uz smijeh  Alexandra. Vratili su se iz Dubrovnika u Trogir potpuno izmoreni, tek u gluho doba noći. Jadranska magistrala je duga, vijugava i sporo se po noj može voziti. No barem prolaz kroz  BiH u Neumu nije bio problematičan. Policajci na granici su vozačima samo rukom pokazivali da nastave vožnju.

Što se tiče samog mora i kupanja na hrvatskoj obali, uoči puta su se malo pribojavali kamenih obala, ali kad su vidjeli koliko je more čisto, konfiguracija terena nije im više bila problem. I temperature im se u Hrvatskoj čine ugodnijima nego u Španjolskoj. Jednu zamjerku ipak imaju: nema baš puno označenih dječjnih igrališta.

U nastavku: Mala anketa sa sugovornikom za kraj

 

Mala anketa za kraj:

 

1. Kako ste se odlučili prvi put doći u Hrvatsku?

 

Alexandra: - Roditelji (Poljaci) su mi pričali o Hrvatskoj. A željeli smo otputovati na neko novo mjesto.

 

2. Je li prvi dojam bio dobar?

 

- Da. Bilo je zanimljivo da je čim smo prešli granicu sve odmah izgledalo nekako drugačije.

 

3. Mislite li da je Hrvatska skupa?

 

- Smještaj nije bio skup. Ali sve ostalo prilično. Jednako kao u Njemačkoj.

 

4. Što čovjek nikako ne smije propustiti kad dođe?

 

- Slapove Krke.

 

5. Što vam se u zemlji ili kod domaćina nikako ne sviđa?

 

- Trebalo bi malo više misliti na turiste s djecom.

 

6. Je li se vaša slika o Hrvatskoj promijenila nakon što ste tu boravili?

 

- Malo smo znali o zemlji uoči puta, i vratili smo se puni lijepih dojmova.

 

7. Biste li drugima preporučili da dođu?

- O da...

 

 

Autorica: Snježana Kobešćak, Bonn

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm