Sobe su udobne, pogled je grandiozan, a hrana delikatesna. Ušuškani u vunene deke, imućni gosti provode dane odmarajući se na balkonima. Dobrodošli u "Berghof", luksuzni sanatorij smješten u švicarskim Alpama, gdje oboljeli od tuberkuloze traže izlječenje u svježem zraku. Ovo je mjesto radnje, koje je Thomas Mann izabrao za svoj roman "Čarobni brijeg".

Priča počinje 1907. godine. Sin hamburškog trgovca i budući inženjer Hans Castorp putuje u Berghof kako bi posjetio svog bolesnog rođaka. Planira ostati tri tjedna, ali na kraju se zadrži sedam godina. Ono što je neobično: Hans Castorp je zapravo zdrav. "Ali, život u sanatoriju ga u potpunosti obuzima", objašnjava književni kritičar Kai Sina za DW. "Pacijenti, njihove filozofske rasprave i običaji, stroge zdravstvene rutine, luksuzni obroci i opsesivno mjerenje temperature – on postaje dio tog svijeta."

Era radikalnih promjena

Potpuno izolirani sanatorij predstavlja mikrokosmos koji otkriva krizu društva na prekretnici. Prelazak u 20. stoljeće bio je era radikalnih preokreta. Industrijalizacija je iz temelja promijenila život, religijska uvjerenja sve više dovodi u pitanje znanost, dok su nacionalistički i socijalistički pokreti istovremeno u usponu.

Gubitak tradicionalnih vrijednosti i dezorijentacija dovode do tenzija i agresivnosti – čak i među odabranim gostima u Berghofu. "To se osjećalo u zraku", piše u romanu. Hans Wißkirchen, predsjednik Društva Thomasa Manna, precizira taj osjećaj: "Osjeća se ogromna nelagoda, strah od budućnosti", kaže za DW. "Osoblje se vrijeđa, dolazi do međusobnih tuča, pojavljuju se najluđe ideje, ljudi doslovno gube razum."

"Velika razdražljivost"

Da nije starih izraza i arhaičnog jezika, moglo bi se pomisliti da ovo njemačko djelo nije napisao Thomas Mann, nego neki suvremeni autor. "Velika razdražljivost, taj prelomni trenutak osjeća se i danas", opisuje Caren Heuer , direktorica Buddenbrookove kuće u Lübecku (op. red.: muzej i kuća bake i djeda Thomasa Manna, nazvana po njegovom čuvenom romanu). "Dovoljno je da uključite TV u nedjelju i pogledate neku večernju, političku emisiju vidjećete kako se ljudi međusobno prekidaju i upadaju jedni drugima u riječ, ne slušaju jedni druge, nego samo izbacuju mišljenja", kaže ona.

Mladi Hans Castorp u romanu susreće fanatične zagovornike različitih ideologija, koji se žestoko prepiru. S jedne strane je humanist Lodovico Settembrini, a s druge strane radikalni jezuit Leo Naphta. U njihovim dijalozima sudaraju se liberalizam i vjera u napredak s jedne strane i oduševljenje totalitarnim režimima s druge. Obojica se bore za Castorpovu naklonost, a on je rastrgan između njihovih ideja. Na kraju, njihov sukob kulminira dvobojem pištoljima, gdje Settembrini namjerno ispaljuje metak u zrak, dok Naphta, ne mogavši podnijeti sramotu, puca sebi u glavu. Time počinje val nasilja.

Od zagovornika rata do borca za demokraciju

Dok je pisao "Čarobni brijeg", Thomas Mann je prolazio kroz vlastitu političku transformaciju. Prve redove napisao je 1913., a roman je završio tek 12 godina kasnije, nakon što ga je Prvi svjetski rat prekinuo u pisanju. Mann je, kako objašnjava književni kritičar Kai Sina, u početku bio entuzijastičan zagovornik rata. "Thomas Mann se prepustio ratnoj euforiji, koja je tada obuzimala mnoge intelektualce, umjetnike i pisce. No, 1918., kada je za Njemačku rat izgubljen, i sam se osjećao potpuno izgubljeno."

Nakon toga postaje jedan od najglasnijih boraca protiv fašizma. "Ono što me najviše impresionira kod Thomasa Manna", kaže Sina, "je njegova hrabrost da preispituje vlastite stavove i mijenja ih. 'Čarobni brijeg' upravo to oslikava."

Tenzije i opasnosti, koje su kasnije dovele do pada Weimarske Republike – prvog njemačkog pokušaja uspostave prave parlamentarne demokracije, koji se završio dolaskom nacista na vlast – prisutne su već u ovom romanu.

Roman nastao slučajno

Teško je povjerovati da je autor prvobitno planirao napisati samo humorističku priču kao protutežu svojoj noveli "Smrt u Veneciji". Sanatorij je odabrao kao mjesto radnje, jer je njegova supruga Katia 1912. godine provela tri tjedna u jednoj takvoj klinici nakon što joj je dijagnosticirana tuberkuloza. "Nevjerojatno je da su velike priče, o kojima danas govorimo, a za koje pomislimo da ih je autor planirao godinama, zapravo rezultat slučajnosti", kaže Hans Wißkirchen.

Rezultat je bio roman stoljeća s preko 1.000 stranica. No, "Čarobni brijeg" nije samo priča o ideologijama, već i o smrti – većina pacijenata napušta sanatorij u lijesu, jer tada još nije bilo antibiotika. Istovremeno, roman govori i o neutaživom porivu za životom, ali i o ljubavi.

Homoseksualne aluzije i "svjetska proslava smrti"

Hans Castorp je zaljubljen u tajanstvenu Ruskinju Claudiu Chauchat, koja mu poklanja samo jednu noć ljubavi. Ona ga podsjeća na prijatelja iz mladosti. Književni kritičar Kai Sina u ovome vidi aluziju na Mannovu vlastitu homoerotičnu sklonost. "Pitanje što je muško, a što žensko, što se smatra privlačnim – sve to se ovdje preispituje", kaže on.

Iako je Mann bio porodičan čovjek sa šestoro djece, i svoje želje prema muškarcima mogao je izražavati, ako uopće, samo u tajnosti – i u svojim knjigama. Hans Castorp možda se nada daljnjoj naklonosti lijepe Ruskinje, ali nakon izbijanja Prvog svjetskog rata pacijenti u panici napuštaju sanatorijum Berghof. Castorp se pridružuje dobrovoljačkom odredu, a trag mu se gubi na bojištu. Na kraju "Čarobnog brijega" Thomas Mann se pita: "Hoće li iz ove svjetske fešte smrti… jednom izroniti ljubav?"

Roman je postigao ogroman uspjeh i preveden je na 27 jezika. Isabel García Adánez, koja je "Čarobni brijeg" prevela na španski, zaključuje: "Prošlo je stoljeće, a mi smo i dalje isti, sukobe rješavamo ratovima."

Dodaje: "Iako se bavi ozbiljnim temama, knjiga je i zabavno iskustvo. Nije potrebno imati tri doktorata da biste razumjeli Thomasa Manna, jer u njegovom djelu ima mnogo ironije i humora."

Za one, koje zastrašuje pomisao na čitanje 1000 stranica, jedan mali savjet: uvijek možete preskočiti nekoliko stranica -  priča time neće ništa izgubiti na ljepoti.