Potrošačima, ali ni inženjerima nipošto nije jasno, zašto baš svaki proizvođač mobitela vodi neku svoju politiku u izradi dijela bez kojeg ipak ni jedan mobitel ne može: punjača za baterije. Štoviše, ponekad i svaki model istog proizvođača ima drugačiju utičnicu - za koju je onda potreban drugačiji punjač. Ekonomiste to nimalo ne čudi, osobito ako se pogleda cijena koju treba platiti za rezervni punjač i koja nikako ne može imati veze s proizvodnom cijenom ovog razmjerno jednostavnog uređaja.

Nered u ladicama i poseban otpad

Europska komisija je još 2009. obećala pomoći potrošačima i prisiliti sve proizvođače mobitela da usvoje jedinstveni punjač. Jer to nije samo stvar troška, nego i očuvanja okoliša. Kod mnogih se u ladicama sakuplja prava zbirka punjača gdje se više nitko ne snalazi, koji je za koji kućanski uređaj. Oni radikalniji i nakon što izgube živce, problem rješavaju jednostavno: sve nepoznate punjače iz ladice bace u smeće. Naravno, u "obično" smeće iako je i taj punjač elektro-otpad.

Obzirom na zaradu koju proizvođači ostvaruju od prodaje takozvane "dodatne" opreme, zapravo čudi kako su se već na sajmu mobilne tehnologije u Barceloni u veljači prošle godine složili oko jedinstvenog standarda za punjače. Složili su se svi važniji proizvođači: Nokia, Sony Ericsson, Apple, Motorola i Samsung, a pri tome je sigurno pomogla i prijetnja sankcijama iz Bruxellesa. Ali, iako se Europska komisija nadala da će se već ove, 2010. godine u svim novim mobitelima naći i nova, univerzalna utičnica, u Bruxellesu su ovog tjedna morali priznati kako će se to dogoditi tek sljedeće, 2011. godine.

Tehnološki, jedva da postoji problem: proizvođači su se složili da će napajanje baterija voditi kroz utičnicu koju ionako već imaju mnogi mobiteli za komunikaciju s računalom. Kako sada stvari stoje, to će biti dobro poznati USB (Universal Serial Bus) mada vjerojatno nešto modificiran kako bi pristajao na sve, pa i najtanje mobitele.

Autor: A. Šubić (dpa)

Odg. urednik: Anto Janković