Na prvi pogled, u njemačkim čeličanama bi mogli biti zadovoljni. U prva tri kvartala su ipak proizveli 32,6 milijuna tona čelika, što je nešto više nego u istom razdoblju prošle godine. Institut za ekonomska istraživanja Porajnja i Vestfalije je nedavno potvrdio kako njemačke čeličane koriste 85% svojih kapaciteta i već četiri godine je stanje stabilno. Čak i Thyssen-Krupp je u prvih devet mjeseci u svom sektoru čelika objaviti dobit (EBIDTA, dakle prije poreza i kamata) od 358 milijuna eura, što je gotovo dvostruko više nego u tom razdoblju prošle godine.

Ali ipak se u čeličanama slute crni dani koji dolaze. Do kraja ove godine se računa s padom proizvodnje od oko 5% jer je na tržište već počeo prodirati jeftin čelik iz Kine. A onda su tu i novi planovi za pooštrenje mjera zaštite klime Europske komisije koje Hans Jürgen Kerhoff, predsjednik udruge proizvođača čelika, smatra da bi lako mogli ugroziti samo postojanje njemačkih čeličana.

Kina prodaje pod svaku cijenu

Njemački proizvođači su i prije imali problema natjecati se s jeftinim čelikom iz Kine - konačno, ta zemlja je najveći proizvođač čelika na svijetu. Ali za Nijemce postaje još teže. Naime, i tamo je konjunktura pala i Kina više ne treba toliko čelika koliko ga proizvodi. A to su goleme količine: prema evidencijama stručnjaka, kineski višak trenutno iznosi preko 200 milijuna tona, što je više nego što čelika proizvedu sve čeličane Europe zajedno! Za Peking postoji samo jedan izlaz: prodati višak u inozemstvu pa tako i cijene vrtoglavo padaju.

Europske čeličane je to već pogodilo: protekla tri mjeseca su europske čeličane već morale ukinuti gotovo 5.000 radnih mjesta, a sindikalist Knut Geisler u ime IG Metalla pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije traži uvođenje carina na kineski čelik. U tom zahtjevu nije usamljen.

U metaloprerađivačkom sektoru proizvodnje čelika u Njemačkoj je zaposleno oko 87 tisuća djelatnika, a samo u najmnogoljudnijoj pokrajini NRW od čelika živi gotovo 48 tisuća radnika. Duisburg je još uvijek najveća čeličana Europe i u njemu se nalaze pogoni koncerna Thyssen-Krupp, kao i Arcelor-Mittala i povrh toga Hüttenwerke Krupp Mannesmann (HKM).

U ova dobra vremena su oni i ulagali u svoje pogone: tako je Thyssen Krupp nedavno uložio 200 milijuna eura u tehničku obnovu najveće visoke peći Europe. Jer za gospodarstvo Njemačke je čelik od središnje važnosti. Po analizi instituta RWI u ovoj zemlji je 3,5 milijuna radnih mjesta povezano s čelikom - posredno ili neposredno. Jer naravno da je tu onda i strojogradnja i automobilska industrija. Tako i preko 40% čelika Thyssen Kruppa završava u automobilima, a najveći kupac je koncern VW.

A onda još i ugljični dioksid

Ovaj rat cijenama njemačke čeličane ne mogu izbjeći, a da bi izbjegli trajno ukidanje radnih mjesta zaposlenici Thyssen-Kruppa u Duisburgu već su pristali raditi manje sati tjedno - naravno i primati manje plaće. Ali na više od toga ne žele pristati nego zato upravi koncerna nude podršku u borbi protiv planova Europske komisije o oštrijim propisima zaštite klime.

Naime, riječ je o famoznim certifikatima za ugljični dioksid. Još od 2005. se namjeravalo ostaviti zakonu ponude i potražnje da se pobrine za smanjivanje ugljičnog dioksida tako da su proizvođači obvezni imati certifikat za svaku tonu ugljičnog dioksida kojeg njihov pogon proizvodi. Time se željelo potaknuti ulaganje u tehnologiju koja će emitirati manje takvih plinova i isprva su certifikati bili besplatni. I kupnja dodatnih certifikata je ostala povoljna jer se više certifikata nudilo nego što se tražilo. Tako je trenutna cijena tog certifikata oko 7 eura za tonu.

Europska komisija je uvjerena kako je to premalo da bi poduzeća bila motivirana ulagati u nove tehnologije, tako da od 2019. želi povući velik broj tih certifikata iz opticaja i staviti ih "u rezervu". Rezultat će onda biti i drastično povećanje cijena.

Jedna milijarda eura dodatnih troškova

Sve bi to bilo previše, tvrde u njemačkim čeličanama i smatraju da neki pogoni jednostavno neće moći preživjeti. Jer treba računati i da će tako električna energija postati skuplja i ako se onda zbroje i certifikati koje će sami morati kupovati dolaze do dodatnih troškova od jedne milijarde eura - i to godišnje sve do godine 2030. Ako Bruxelles doista provede te planove onda je na kocki svako drugo od 87 tisuća radnih mjesta u ovoj zemlji.

Te brige su čuli i političari tako da je i ministar gospodarstva pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije, Gerald Duin (SDP) zajamčio podršku u pregovorima proizvođača čelika s Bruxellesom. Argument je vrlo jednostavan: čelik se proizvodi tako kao što se proizvodi i praktično nema neke tehnologije na vidiku koja bi omogućila manju emisiju CO2 u toj tehnologiji. A tu se onda radi o desecima tisuća radnih mjesta u Njemačkoj. I sindikati najavljuju da mogu postati i neugodni kad se radi o ugrožavanju njihovih radnih mjesta, a ovaj put su i direktori čeličana na njihovoj strani.