Računalo se s najgorim: nad sastankom predstavnika Grenlanda i Danske s predstavnicima američke vlade nadvijala se prijetnja prisilne aneksije od strane SAD-a i sjećanje na poniženje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog prošle godine u Bijeloj kući.

Do toga u Washingtonu ipak nije došlo. Obje su se strane uglavnom složile samo u tome da se – ne slažu. No dogovorile su osnivanje radne skupine kako bi nastavile razgovore o budućnosti Grenlanda. Koji su scenariji sada zamislivi?

Scenarij 1: Vojno preuzimanje

Trump stalno iznosi ovu mogućnost. U sposobnost američke vojske da brzo zauzme otok ne sumnja se. SAD su i sada vojno prisutne na otoku, ali sa svega nekoliko vojnika u bazi „Pituffik Space Base“ na sjeverozapadnoj obali. Prema riječima danskog ministra vanjskih poslova, ondje je raspoređeno 200 američkih vojnika.

To vjerojatno ne bi bilo dovoljno za brzu operaciju: napad bi se morao izvesti prvenstveno sa snagama koje bi tamo trebale biti poslane. Važnu bi ulogu imala Druga flota američke mornarice, čije je operativno područje sjeveroistočni Atlantik. U američkoj vojsci u tijeku su novi planovi za to – Trump je za njih dao nalog odmah nakon operacije hvatanja venezuelanskog čelnika Nicolása Madura.

Međutim, ako bi SAD napale Grenland, radilo bi se o napadu na državu članicu NATO-a, što bi pokrenulo mehanizam uzajamne pomoći iz NATO-ova ugovora. On može, ali ne mora uključivati vojni odgovor drugih država. To bi također značilo da bi američki admiral morao voditi NATO-operaciju protiv SAD-a. Jer, trenutačno su Sjedinjene Države nadležne za obranu nordijskih zemalja – Finske, Švedske i Danske. Takav bi potez, kako ističe danska premijerka Mette Frederiksen, označio kraj NATO-a.

Scenarij vojne intervencije otvara za Trumpa niz političkih pitanja. Donosi li odluke ne obazirući se ni na vlastitu Republikansku stranku u kojoj je mnogo pristaša NATO-a? Bi li riskirao gubitak američkih baza u Europi? Ili u sukobu oko Grenlanda vidi priliku da razbije NATO? Koliko visokom procjenjuje opasnost od vojnog sukoba s državama članicama NATO-a? O tim će se pitanjima, međutim, odlučivati ponajprije u Bijeloj kući – a ne u zajedničkoj radnoj skupini s Danskom.

Scenarij 2: Kupnja otoka

Trump je više puta jasno rekao da želi posjedovati Grenland i pritom govorio o „stjecanju“. Washington je i ranije pokazivao interes za otok. Nakon Drugog svjetskog rata, primjerice, američka je vlada ponudila Danskoj zlato u vrijednosti od 100 milijuna dolara. Do kupnje tada nije došlo.

Trump se tom idejom bavio već u prvom mandatu, ali ne s današnjom žestinom. Nakon pobjede na izborima 2024., vratio se ideji preuzimanja otoka, ali je u prvi plan stavio vojnu opciju. Prema navodima američkih medija, mogućnost kupnje konkretizirao je američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio. Prema tim izvješćima, najnovije prijetnje nisu imale cilj izazvati vojnu invaziju, nego kupnju. Pozivajući se na dužnosnike, New York Times je objavio da je Trump zatražio ažurirani plan kupnje otoka.

Agencija Reuters nedavno je izvijestila da se spominju iznosi između 10.000 i 100.000 dolara po stanovniku kako bi ih se uvjerilo u pripadnost SAD-u. Kopenhagen i Nuuk brzo su odbili takve ponude.

Posljednji danski ministar za Grenland, Tom Høyem, izjavio je za NDR Info: „Tko misli da se Grenlanđane može kupiti, ne poznaje grenlandsku dušu.“ Veze s Danskom stoljećima su bliske, dijelom i obiteljske. To oblikuje kulturni identitet – novčane ponude ljude vrijeđaju i izazivaju prezir.

Scenarij 3: Referendum o pripajanju

Grenland je samoupravni dio Kraljevine Danske, ali ima pravo proglasiti neovisnost putem referenduma. To bi mogao biti korak prema dobrovoljnom pristupanju otoka SAD-u. Nedavno je republikanski senator John Kennedy špekulirao o takvoj mogućnosti.

Čini se da SAD nastoje zavaditi Grenland i Dansku i poticati raspoloženja protiv Danske. Krajem kolovoza televizija DR izvijestila je da danska vlada smatra kako su američki državljani bili uključeni u prikrivene operacije utjecaja na Grenlandu. Trump je, osim toga, imenovao posebnog izaslanika za Grenland, koji je ubrzo potom izjavio da se želi izravno razgovarati s Grenlanđanima o pristupanju SAD-u.

Ipak, iako je posljednjih godina među mnogim Grenlanđanima rasla sklonost neovisnosti o Danskoj, ankete su prošlog proljeća pokazale da oko 85 posto njih odbija pristup SAD-u. Nakon parlamentarnih izbora prošle godine formirana je široka koalicija koja se smatra jasnim odbacivanjem pripajanja Sjedinjenim Državama.

Američki zahtjevi umjesto toga su približili Grenland Danskoj. Grenlandski premijer Jens Frederik Nielsen izjavio je: „Ako se moramo odlučiti ovdje i sada: biramo Dansku, dansko kraljevstvo, NATO i EU.“ Zbog toga bi referendum za SAD bio malo privlačna opcija.

Scenarij 4: Jačanje vojne prisutnosti Grenlanda i Arktika

Od 1951. jedan sporazum omogućuje američkim oružanim snagama vojnu uporabu Grenlanda ako preuzmu njegovu obranu. Otada su SAD izgradile niz baza na otoku, od kojih je većina u međuvremenu zatvorena. Ugovor, međutim, omogućuje SAD-u da gotovo u svakom trenutku ponovno povećaju svoju vojnu prisutnost. No Trumpu to, čini se, nije dovoljno – svoje zahtjeve uvijek opravdava opasnošću od Kine i Rusije.

Kako bi se uklonila osnova za te sigurnosne brige, nekoliko država NATO-a posljednjih se mjeseci zauzimalo za jaču prisutnost Saveza u regiji. Još ovog tjedna trebala bi započeti zajednička izvidnička misija nekoliko država članica NATO-a, u kojoj sudjeluje i Bundeswehr. Cilj misije jest „ispitati uvjete za moguće vojne doprinose u potpori Danskoj u osiguravanju sigurnosti u regiji“, priopćilo je Ministarstvo obrane. Misija se zasad smatra prvenstveno simboličnom – kao ponuda SAD-u, ali i kao izraz solidarnosti unutar NATO-a.

Danska želi dodatno povećati svoju vojnu prisutnost na otoku – i to u suradnji s partnerima iz NATO-a. Dosad je na otoku bila raspoređena jedna postrojba Arktičkog zapovjedništva danskih oružanih snaga, čija se jačina 2015. procjenjuje na 60 vojnika. Uz to postoji ophodna postaja Daneborg na sjeveroistoku otoka, u kojoj je stacionirana i jedinica za daljinsko izviđanje sa psećim zapregama.

NATO je nakon ruskog napada na Ukrajinu ponovno otkrio stratešku važnost arktičkog prostora i poduzima pojačane napore da odgovori toj važnosti. Je li to u konačnici stvarni cilj SAD-a ili im to nije dovoljno? I to će možda na kraju ovisiti ne samo o vojnim razlozima.