1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Židovska općina u Osijeku

Vuk Tešija
29. siječnja 2017

Židovska općina Osijek zajednica je koja se bavi očuvanjem svoje kulture, ali i promiče svijest o žrtvama najvećeg zločina u povijesti, kako nam se ne bi ponovilo.

Kroatien Die Jüdische Gemeinde in Osijek | Zeljko Biessmann
Foto: DW/V. Tesija

Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta u Osijeku je kao i svake godine obiježen polaganjem vijenaca kod spomenika „Majka i dijete“ Oscara Nemona.  „Otkako se sjećam, ovaj dan nije nikada nije bio pod snijegom, a to možda također nešto znači, ova bjelina... Možda daje neku nadu da će doći bolja vremena, da će dobre stvari nadjačati one loše“, izjavio je tajnik Židovske općine Osijek Dragutin Kohn.

Njegova zabrinutost nije neutemeljena dnevnopolitičkim zbivanjima u Hrvatskoj. Postavljanje ploče u Jasenovcu sa pozdravom „Za dom spremni", uklanjanje izložbe o Anni Frank iz Tehničke škole u Šibeniku i puštanje u javnost snimke iz 1992. godine na kojoj bivši predsjednik Stjepan Mesić relativizira zbivanja u Jasenovcu (Mesić se ipak kasnije zbog toga ispričao) , samo su neki događaji koji su izazvali zabrinutost Koordinacije židovskih općina u RH koja je zbog toga odlučila da na  Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta neće biti nazočna komemoracijama u organizaciji Sabora, Vlada ili predsjednice RH.

Dragutin KohnFoto: DW/V. Tesija

U Osijeku od prijeratnih 3000 židova danas nije ostalo više od par stotina potomaka. Nekad je ovaj dio populacije bio pokretač društva jer su mahom svi bili obrazovani i bogatiji članovi. Danas sjećanje na svoju kulturu čuvaju upravo u Židovskoj općini.  Židovska općina Osijek je mala zajednica koja okuplja oko 120 članova, ali je nakon zagrebačke, od deset registriranih, najveća židovska zajednica u Hrvatskoj.

Predsjednik Općine Željko Beissmann kaže da više nema nikoga tko govori hebrejski ili da aktivno ispovjeda vjeru, ali sinagogu imaju i kulturu čuvaju kroz ples, običaje i slavljenje praznika. Kaže da su odluku da ne obilježavaju  Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta s bilo kime iz zakonodavne ili izvršne vlasti donijeli jednoglasno u svih deset Općina.

Znakovi upozorenja

Svjedok dugotrajnog prisustva u OsijekuFoto: DW/V. Tesija

U Osijeku je između grada i susjedne Tenje bio sabirni logor izgrađen 1941. godine za Židove koji su iz tog logora transportirani u Jasenovac i Auschwitz. Na mjestu logora Židovska općina je postavila spomen-ploču koju je netko namjerno oštetio. Ploča je popravljena, ali neugodan osjećaj je ostao.

„Nije mi bilo svejedno na utakmici Izrael- Hrvatska prošle godine kada se skandiralo 'Za dom spremni‘. Veleposlanica Izraela je bila u loži do nas, a nitko nije reagirao. Ne mogu reći da u Osijeku netko ima problem zbog toga što je židovskog porijekla, ali kada se stavi ploča s putokazom za Židovsku općinu, malo-malo se to sruši. Sada smo prestali prijavljivati i govoriti da se stavi nazad jer kako ju postavimo, tako ju sruše", kaže Beissmann. Izražavanje stavova koji su, između ostalog i u suprotnosti sa zakonima RH, nisu rijetkost.  Ovakvi incidenti, koliko god bili neugodni, toliko govore o tome da neke teme nikada nisu zastarjele i da je potrebno o njima govoriti dokle god ima onih koji ne shvaćaju što je bio najveći zločin u ljudskoj povijesti.

Čuvari sjećanja

Tradicija polaganja vijencaFoto: DW/V. Tesija

Židovska općina Osijek dijeli sve probleme s ostatkom društva, pa je i njih zahvatila „emigrantska bolest“ koja zahvaća cijelu zemlju. „Odlaze u Zagreb na školovanje, u Irsku trbuhom za kruhom, pa nam se grupa mladih vremenom razvodnila. Usprkos tome, imamo dosta djece koja dolaze s roditeljima. Održavamo aktivnosti i svaki mjesec imamo neko događanje, putovanje... imali smo i svoj časopis Menora, ali nam je urednik također otišao u Zagreb, pa smo ostali i bez toga dok mu ne nađemo zamjenika. " Iako su se jezik i vjera vremenom izgubili, Židovska općina Osijek ustraje na čuvanju i njegovanju  svog kulturnog nasljeđa za svoje članove i sjećanja na holokaust za sve nas ostale. Koliko god je kulturno nasljeđe vrijedno, toliko je obilježavanje i sjećanje na najveći zločin još vrijednije za savjest i zdravlje cijelog društva.