Prvi mjesec kohabitacije između nove vlasti u Crnoj Gori i njenog dugogodišnjeg lidera, predsjednika države Mila Đukanovića, protekao je u Đukanovićevoj blokadi više odluka. Prvo je odbio potpisati niz zakona koje je krajem prošle godine usvojila nova većina u Skupštini, potom i opoziv sedam veleposlanika koje je postavila njegova, a čiju je smjenu tražila nova vlast i na kraju nije potpisao ni smjenu načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore. Zbog svega je 15. siječnja održan i sastanak čelnika nove vlasti: premijera Zdravka Krivokapića, predsjednika Skupštine Alekse Bečića i potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića s Đukanovićem na kojem su se suglasili da bi kohabitacija morala profunkcionirati. Kako će to izgledati, pokazat će već naredni dani.

Učenje kohabitacije

Politički analitičar Zlatko Vujović za DW kaže da je odnos između Vlade i Đukanovića postao veoma napet, iako Vlada i Predsjednik Crne Gore imaju mali broj situacija u kojima dijele izvršnu vlast.

„Crnogorski predsjednik spada u grupu „slabih predsjednika" po obimu ovlasti kojima raspolaže. No činjenica da je direktno izabran te da je riječ o jedinom predstavniku građana za koga se neposredno opredjeljuju daje mu ogroman legitimitet", kaže Vujović. On smatra da su napetosti najvećim dijelom uzrokovane nepoznavanjem ustavnih nadležnosti predsjednika, odnosno tezom da je svaka njegova nadležnost protokolarna, što ne odgovara ustavnim rješenjima.

„Kohabitacija je novina za Crnu Goru. Politički akteri se uče novim odnosima, pa je očekivano da se prave greške. Dovoljno je da uče iz hrvatskog iskustva gdje ima puno nesuglasja, ali se Predsjednik Republike i Vlada Hrvatske na kraju dogovaraju oko podijeljenih nadležnosti. Nakon početnih turbulencija, očekujem isto i u slučaju Crne Gore”, kaže Vujović.

Hoće li Đukanović biti principijelan ili kooperativan?

Đukanović je vratio zakone koje je Skupština Crne Gore usvojila 29. prosinca među kojima su i izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Protiv tih zakonskih izmjena se oštro pobunila oporba, tvrdeći da se crnogorske crkve i manastiri poklanjaju Srbiji. Nova vlast je u stvari izbrisala ono zbog čega se Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori prošle godine digla i povela masovne litije koje su na kraju, čini se, presudno i doprinijele padu Demokratske partije socijalista Crne Gore (DPS). Đukanovićev DPS također tvrdi da su ove izmjene nelegalne jer su usvojene bez kvoruma budući da je jedna zastupnica vlasti glasala putem interneta, a mora biti fizički prisutna. Nova vlast odgovara da je tokom epidemije prethodni parlament usvojio niz odluka na sličan način, sa zastupnicima koji su bili na drugim mjestima, a ne u plenarnoj sali Skupštine. Najavljuju da će opet usvojiti izmjene 20. siječnja, a Đukanović, po Ustavu, mora ih potpisati jer ako to ne učini, riskira da nova vlast pokrene njegovu smjenu.

„Jasno je da vladajuća većina ima zadatak da ponovo izglasa zakone po svaku cijenu. Đukanović može ponoviti svoj stav da su ti zakoni usvojeni bez kvoruma. Druga opcija je da ih potpiše, ali da se onda pokrene postupak ocjene ustavnosti spornih izmjena pred Ustavnim sudom. U prvom slučaju se principijelno drži prvog obrazloženja, uz produbljivanje ustavne krize i riskira eventualno razrješenje. U drugom slučaju se povlači, postavlja kao kooperativan, ali šalje poruku da je njegova pozicija slaba”, kaže Vujović.

Đukanović bi bio smijenjen ako Ustavni sud utvrdi da je nepotpisivanjem zakona prekršio Ustav. Iako je na sastanku o kohabitaciji, prema neslužbenim informacijama, najavio da će drugi put potpisati zakone, mogao bi i riskirati jer mu na ruku ide stanje u Ustavnom sudu. Ondje dvoje sudaca uskoro ide u mirovinu pa ostaje samo pet njih. Za eventualno razrješenje Đukanovića bi trebalo glasati čak četvoro sudaca.

„Dobiva se dojam da je pozicija Đukanovića prilično jaka, kako zbog proceduralnih propusta Skupštine, tako i činjenice da će Ustavni sud raditi u okrnjenom sastavu”, smatra Vujović.

Konflikt i oko veleposlanika

Nova Vlada je odmah krenula i u smjenu pojedinih veleposlanika koje je postavila Đukanovićeva vlast od kojih su neki bili s njim optuženi za šverc cigareta u Italiji ali su kasnije oslobođeni. Drugi su mu pak priskakali u pomoć kad su ga napuštali koalicijski partneri u Skupštini. I tu je Vlada, odnosno novi šef diplomacije Đorđe Radulović, udarila u Đukanovićev zid. Diplomacija, po crnogorskom Ustavu, i jest jedno od rijetkih područja na kojem predsjednik može parirati Vladi.

„Kada je riječ o izboru i razrješenju veleposlanika riječ je o ovlastima Predsjednika Crne Gore. On to radi na prijedlog Vlade i ne može bez nje, ali ni Vlada bez njega. U takvoj situaciji su potrebne konzultacije na bazi čega bi se došlo do adekvatnih odluka. Vlada se našla pod snažnim pritiskom klijentističkog karaktera. Dio nove političke vladajuće elite želi veleposlaničke položaje. Pod tim pritiskom Vlada je pokušala na „blef” prisiliti Đukanovića da bespogovorno ispunjava njihove želje. Nije prošlo i sada će morati svi zajedno sjesti i usuglasiti se oko rješenja”, vjeruje Vujović.

Krivokapić kao premijer i Bečić kao predsjednik parlamenta u međuvremenu su zatražili i smjenu načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore. Oni sa Đukanovićem čine Vijeće za obranu i sigurnost koje o tome odlučuje. Đukanović je i to, za sada, odbio.

„Ovo tročlano tijelo odlučuje jednoglasno, a njegovim radom predsjeda Predsjednik Crne Gore. Bit će potrebno da se sva tri člana usuglase. Svaki treba odgovorno pristupiti radu ovog tijela, te izbjegavati populističke ispade”, poručuje Vujović.

Dio javnosti  Đukanovićeve poteze u kohabitaciji vidi kao njegovo pozicioniranje uoči izvanrednog Kongresa DPS-a 24. siječnja. Vujović ipak misli da je Đukanović i dalje nesporni lider stranke i da mu ovi potezi nisu potrebni da bi zadržao to mjesto iako se i dalje ne zna ostaje li tu ili se povlači. Vujović razrješenje čitave situacije vidi ovako:

„Vladajuća koalicija ima nespornu većinu u crnogorskom parlamentu. Kriza je izazvana zbog proceduralnih razloga. Najjednostavniji i najelegantniji način bi bio da vlast prizna grešku, vrati stvari prije sporne sjednice Skupštine i preuzme kontrolu nad procesom. Ovako, ako predsjednik ne potpiše zakone nakon ponovnog izglasavanja, Crna Gora riskira da se nađe u još dubljoj krizi. Tada će biti mnogo teže doći do kompromisa. U tom slučaju bit će potrebna i medijacija Sjedinjenih Američkih Država i Europske Unije, a onda će veći pritisak biti na vladajućoj većini”, zaključio je Vujović.