"Nemam sad vremena. Vidite valjda. Dođite kasnije." Žena koja radi u restoranu u sklopu jedne azijske trgovine je u stresu. No time je također odgovorila na pitanje izbjegavaju li Nijemci kineske restorane zbog izbijanja epidemije izazvane koronavirusom. Ne! Barem ne ovaj.

Ovo je jedan od desetak azijskih restorana, prodavaonica i salona ljepote koje smo tog dana obišli u Bonnu. Bonn, grad s 320.000 stanovnika na zapadu Njemačke, je omiljeni cilj azijskih turista. Najviše zato što je rodni grad Ludwiga van Beethovena. U Aziji je ovaj njemački skladatelj posebno omiljen i to je jedan od glavnih razloga zašto toliko turista dolazi u Bonn. A posebno ove godine kada se obilježava 250. godišnjica njegovog rođenja. Ne bi bilo neobično da se zbog toga neki građani Bonna plaše da bi se koronavirus iz Kine mogao prenijeti i u njihov grad, pa da na Azijate gledaju sa skepsom.

"Ja nisam virus"

Na društvenim mrežama se može vidjeti da su Azijati od izbijanja epidemije u mnogim zemljama doživjeli diskriminaciju. Pod francuskim hashtagom #JeSuisPasUnVirus, engleskim #IAmNotAVirus ili njemačkim #IchBinKeinVirus može se pročitati kako ljudi prelaze na drugu stranu ulice ako im u susret ide netko tko izgleda kao da je azijskog porijekla. U određenim restoranima ne žele ih posluživati ili im govore da su prenositelji virusa - ili gosti jednostavno zaobilaze azijske restorane. Jesu li to, međutim, pojedinačni slučajevi ili oslikavaju svakodnevicu u Njemačkoj?

"Dolazi manje mušterija"

Phung Minh Hoang sjedi za blagajnom u svojoj maloj prodavaonici blizu bonskog Glavnog kolodvora i krati vrijeme s mobitelom. Trenutno nema mušterija. Pitamo ga je li to zbog straha od virusa? "Moram reći da zaista dolazi manje mušterija. Ali o virusu do sada nitko nije rekao ni riječi", priča ovaj rođeni Vijetnamac. On kaže da od prošlog tjedna posluje s gubicima. Ne prevelikim, ali se osjećaju.

U salonu za manikiranje kontakt između mušterija i zaposlenih je zaista blizak. Jedan mladić azijskog izgleda upravo ima mušteriju. On nije htio ništa reći u mikrofon, a nije želio ni odati svoje ime. Pa ipak nam je, kada smo ugasili mikrofon, rekao da su u ovo vrijeme inače svi termini popunjeni, no sada to nije slučaj. Pitamo zbog čega? Koronavirus? "Može biti", kaže, ali ipak nije definitivno siguran. Slično je i u jednom restoranu koji smo obišli. Prazno. Jedan zaposleni, koji se također nije htio predstaviti, rekao je da ovih dana dolazi manje ljudi.

Isto kao i uvijek, ali…

Ako ste tekst pročitali samo dovde, onda bi se čak moglo reći da je slika koja se plasira na društvenim mrežama potvrđena: Azijate izbjegavaju i u Njemačkoj. Ali to je samo dio istine. U drugom salonu za manikiranje je posla preko glave, tri radnice azijskog porijekla vrijedno rade na uljepšavanju noktiju svojih mušterija. A tako je i u većini restorana koje smo obišli, gdje kažu: sve je isto kao i uvijek.

Zang Baosijang, vlasnik jednog azijskog supermarketa, na pitanje ima li manje kupaca odgovara: "Ne. U Njemačkoj je sve normalno. Kinezi, Nijemci - sve je normalno. Nema razlike." Isto kaže i Huang Fu Zang, šef kineskog restorana Ocean Paradise koji se nalazi na brodu na Rajni, izgrađenom u kineskom stilu. "Sinoć je netko iz zezancije rekao kako želi jesti, ali ne želi viruse. To me je ipak malo razljutilo", priznaje. Njemu to nije bilo smiješno.

Ako dođu Azijati, dezinficiraj!

Georg Tuerk, član Društva njemačko-kineskog prijateljstva i direktor tvrtke DeKang GmbH koje savjetuje njemačke poduzetnike u Kini, kaže da je krajem mjeseca trebala stići jednu grupu turista iz Kine, ali je sve otkazano do daljnjeg.

Također priča da je prošli tjedan bio na nekom rođendanu, a kada je rekao čime se bavi, pojedini gosti su u šali pitali kada je zadnji put bio u Kini i je li bolestan. "Rekao sam im: 'Ne pretjerujte!'", priča Tuerk. No kaže da nije čuo da je netko od njegovih kineskih prijatelja imao zbog toga problema.

Svi s kojima smo u Bonnu razgovarali rekli su da nisu bili osobno diskriminirani zbog izbijanja epidemije. Dobro, ne baš svi. Jedna zaposlenica u azijskom restoranu brze hrane je ispričala kako su njeni prijatelji u jednoj drogeriji doživjeli da je blagajnica, nakon što su platili račun, poprskala pult sredstvom za dezinfekciju.