Ovih dana španjolska policija je u Barceloni razbila dosad najveći lanac krijumčara ljudima koji su se specijalizirali za dovođenje žena iz Venezuele gdje ih se prisiljavalo na prostituciju. Tom prilikom je uhićeno osmero ljudi za koje se sumnja da su vodili organizaciju. Istodobno su iz zatočeništva oslobođene tri mlade žene iz Venezuele koje su namamljene u Španjolsku.

Začarani krug

Kriza u Venezueli mlade žene prisiljava na sličan scenarij: da bi platile prijevoz u Španjolsku, one se obvezuju da će odraditi svoj dug od oko 3.000 eura. I tu počinje začarani krug. Obećanja da će nakon vraćanja duga biti slobodne „raditi što god ih je volja" se ubrzo pokazuju kao lažna. Vjerska udruga SICAR Cat, koja na području Katalonije pruža pomoć žrtvama trgovine ljudima, ukazuje na rastući broj mladih žena iz Venezuele koje postaju žrtve lažnih obećanja. „Lanci krijumčara iskorištavaju ranjivost ovih žena kod kuće koje postaju žrtve u novoj domovini", kaže glasnogovornica organizacije Rosa Cendon. Mnoge Venezulanke koje su žrtve seksualnog iskorištavanja su i kod kuće iskusile sličnu vrstu ugrožavanja. „Te žene se nalaze u začaranom krugu", kaže Cendon. I u Španjolskoj je primjetan fenomen povezanosti krijumčarenja ljudi s porastom broja tražitelja azila. Za razliku od ostatka Europe gdje se na vrhu liste tražitelja azila nalze građani Sirije ili Afganistana u Španjolskoj najviše tražitelja azila dolazi iz prekooceanske Venezuele.

Neozbiljno shvaćen problem

Teoretski, državljani Venezuele mogu azil zatražiti i u španjolskom veleposlanstvu. Španjolski zakon bi trebao jamčiti prijevoz do Španjolske i službeno postavljanje zahtjeva. No taj zakon još uvijek nije stupio na snagu. I zato se mnogi obraćaju krijumčarima ljudi. Jedan od najvećih probleme u borbi protiv krijumčarenja ljudi, modernog ropstva i prisilne prostitucije je upravo manjak spremnosti da se ove pojave priznaju kao problemi. Španjolska vlada je dosad, kako svjedoče stručnjaci iz SICAR Cat-a je procijenila kako se u zemlji nalazi 14.000 „potencijalnih žrtava" seksualnog krijumčarenja ljudi. No godišnje samo 50 osoba bude priznato kao žrtve što im osigurava legalni boravak u Španjolskoj i pravo na rad. SICAR Cat ovaj broj opisuje kao „neozbiljan" i ukazuje na to da je ogromna razlika između „potencijalnih žrtava" i priznatih žrtava rezultat neučinkovitosti državnih službi. Krijumčarenje ljudi spada u najprofitabilnije ilegalne djelatnost u svijetu i stoga energija koju Španjolska ulaže u njezino suzbijanje, kako kaže Cendon, nije ni „približna adekvatnoj". Ona se žali da je briga o ovom problemu ostavljena nevladinim organizacijama iako je krijumčarenje ljudi, kako dodaje, povreda ljudskih prava i kao takva u odgovornosti države.