Temperature su sve niže, a računi za energente su sve veći. Ove zime je glavna parola štednja energije: nitko ne vjeruje da će u dogledno doba energenti postati jeftiniji, nego će prije biti da će se još dublje morati posezati u džep kako bi se platili računi za električnu energiju ili plin.

Ta nevolja je zadesila i tvrtke i općine tako da se naveliko govori o rješenju koji se dokazao u doba pandemije: rad od kuće. Energija bi se trebala štedjeti i tako da što više zaposlenih radi od kuće, to se čuje i od političara. Ali štedi li se tako energija ako više ljudi radi kod kuće? I može li poslodavac natjerati svoje zaposlene ostati kod kuće kako pak on ne bi morao plaćati troškove grijanja ureda?

Na prvi pogled je i samo pitanje besmisleno: naravno da se troši manje energije ako više osoba radi – i grije se u istom prostoru nego da je svatko od njih u svoja četiri zida. Ali zapravo je to teoretski: čak i ako se odlazi u ured, grijanje kod kuće neće nikad biti potpuno isključeno. 

Za Rudolfa Friedricha s Fakulteta za tehniku i nauku u Saarbrückenu je zato sve stvar očišta: "Kad govorimo o ukupnoj količini potrebnih zagrijanih prostorija, dakle o potrebi električne energije i plina za grijanje, onda je tu na kraju zbroj isti. Pogotovo ako je netko sam u uredu gdje se onda neće grijati nego će onda grijati svoju radnu sobu kod kuće”.

Ne u grijanju, nego u prometu

Tu se onda sve svodi na kvalitetu gradnje i izolaciju, ali i tu ima i dobro izoliranih privatnih stanova i starih i loše izoliranih uredskih ili javnih zgrada. Sve u svemu, ukupna bilanca je kod grijanja plus/minus nula, misli Friedrich. Ali radom od kuće se doista štedi ozbiljna količina energenata na drugi način: u prometu.

Naime u Njemačkoj gotovo svaki drugi zaposleni – njih dvadesetak od ukupno 45 milijuna zaposlenih – mora putovati na svoje radno mjesto. Već i ta činjenica se rado zaboravlja kod zagovornika zaštite okoliša jer u prosjeku, svaki od tih zaposlenih dnevno putuje 18 kilometara što je definitivno daleko od ugodne vožnje biciklom ili pješice. Pogotovo u ruralnim područjima alternativa javnog prijevoza praktično niti ne postoji tako da 67% takvih putujućih zaposlenih koristi vlastiti automobil.

"Ako pretpostavimo – kako je bilo za vrijeme pandemije – da bi samo četvrtina takvih zaposlenih kod kuće radilo samo jedan dan u radnom tjednu, to bi bila ušteda od oko 200 milijuna litara goriva godišnje. Povrh toga, to bi stvorilo i oko 540.000 tona stakleničkih plinova manje”, objašnjava nam Friedrich. Slično misli i Claudia Kemfert iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW): nije grijanje mjesto gdje bi se štedjela energija nego najprije u transportu.

Suglasnost i zaposlenog i poslodavca

Trošak i vrijeme putovanja na posao najvećim dijelom pada na same zaposlene tako da onda upravo oni tu nešto mogu uštedjeti. S druge strane, što ako poslodavac želi svoje zaposlene poslati na rad kod kuće jer on uopće ne želi grijati i osvjetljavati uredske prostorije kako bi onda i on uštedio na tim troškovima?

Barem kad je riječ o radnom zakonodavstvu Njemačke, odvjetnik za radno pravo iz Saarbrückena Marwin Roth upozorava kako je rad od kuće moguć jedino uz suglasnost i poslodavca i zaposlenog: "To znači, ako bi poslodavac želio navesti sve svoje zaposlene raditi kod kuće kako bi uštedio energiju, to može jedino ako se i zaposleni s tim slože. Poslodavac ne može prisiliti zaposlene raditi kod kuće, tako nešto nije moguće po našim zakonima”. To vrijedi i obrnuto, kad zaposleni želi raditi pretežito ili samo kod kuće: “Na to mora pristati i poslodavac ili to mora biti utvrđeno radnim ugovorom”.

5 eura na dan troška za toplu sobu?

Dok zaposlenici radom kod kuće mogu uštedjeti trošak prijevoza na radno mjesto, kod kuće ih čeka čitavo mnoštvo troškova koje je inače plaćao poslodavac. To nije samo grijanje, električna energija za računalo i račun za telefon i internet, nego i samo računalo, papir za pisač, u doba korone je bila navala i na pisaće stolove i uredske stolice jer niti to nije imao svatko.

U to doba i u razdoblju prošle vlade je zaposlenima u Njemačkoj odobrena porezna olakšica od 5 eura po danu rada kod kuće, ali njih ne može biti više nego 120 tijekom čitave godine. Drugim riječima, zaposleni u ovoj zemlji mogu najviše 600 eura u obračunu poreza odbiti od ukupnog prihoda na kojeg će platiti porez na prihod. Neke države Europske unije su tu mnogo velikodušnije, neke ne odobravaju čak niti to.

No 600 eura ukupnog troška kod ovih, sve većih računa za struju i plin – tu se svi mogu složiti da je premalo. Ova vladajuća koalicija u zato namjerava produžiti mogući godišnji broj radnih dana u radu kod kuće na 200, ali i dalje ostaje paušal od 5 eura po danu – tako bi trebalo biti od prvog dana sljedeće godine.

Je li to dovoljno za trošak zagrijane radne sobe kod kuće – to je drugo pitanje. U svakom slučaju, rad kod kuće je u doba korone u Njemačkoj doista postao svakodnevica. Ekonomski institut ifo je anketom utvrdio kako zaposleni u ovoj zemlji u prosjeku rade 1,4 dan u tjednu u Home Officeu. Naravno, tako rade oni koji to uopće mogu: u mnogo zanimanja je to potpuno nemoguće.

fš(ARD)