Prie nešto više od tjedan dana, neposredno uoči najnovijeg napada proruskih separatista na istoku Ukrajine, snage odane Kijevu zaplijenile su teško naoružanje protivničke strane. To je bilo oružja koje koristi isključivo ruska vojska, a isprave zarobljenih boraca ukazuju na to da nisu u pitanju "proruski pobunjenici" ili lokalni "teroristi", već oružane snage Moskve.

"Lokalni teroristi"

Otkrilo se da oružje i vojnici dolaze iz jedne od najprestižnijih ruskih vojnih jedinica: elitne Pskovske zrakoplovne divizije. Naravno, sve su to laži i izmišljotine, tvrde ruske službene osobe - sve osim tajnih sahrana koje su počele prošlog tjedna u severozapadnom ruskom gradu Pskovu i obitelji stradalih vojnika koje su ostale bez odgovora na pitanje šta se dogodilo s njihovim muževima, sinovima i očevima.

Ali Moskva je skoro pa priznala da su regularne snage te zemlje doista bile u Ukrajini kada je ta skupina ruskih vojnika zarobljena. Anonimni izvor iz ruskog Ministarstva obrane kaže da su oni „slučajno zalutali u Ukrajinu, dok su bili na graničnoj straži“.

Grad Pskov je samo 50-tak kilometara udaljen od granice Estonije (i Letonije), odnosno granice NATO saveza. Imajući u vidu takve okolnosti u Ukrajini, potpuno je razumljivo zašto su Estonci, Litvanci, Letonci i Poljaci zabrinuti. Jer šta bi odvratilo Putinove padobrance iz Pskova da iz bilo kog razloga "zalutaju" preko granice koja je im je na dohvat ruke, ako to čine i u tisuće kilometara udaljenoj istočnoj Ukrajini?

Nevjerojatan scenarij?

Koliko god se činilo nevjerovatno da bi se takav scenarij mogao odigrati u stvarnom životu, nije na odmet biti oprezan. Još proljetos je odlučeno da je u istočnom delu Sjevernoatlantskog saveza potrebno pojačano prisustvo snaga koje će jamčiti sigurnost. Prve mjere već su provedene, s očekivanjem da će lideri NATO odobriti i više od toga na sastanu u Walesu tijekom ovog tjedna.

Na osnovu toga lako je zaključiti da će američki predsednik Obama tijekom posjete Talinnu u srijedu (3.9.) donijeti neke dobre vijesti. Prvo, naravno, on će biti tu da osobno uvjeri Estoniju i druge baltičke države da su Sjedinjene Američke Države posvećene NATO-u i čuvanju njegovih granica, ali i da poruči Vladimiru Putinu da uopće ni ne pomišlja "petljati" se u tu regiju.

Posjetom zemlji koja izdvaja dva posto bruto društvenog proizvoda za obranu i koja je uvijek osiguravala značajna sredstva za misije NATO-a, Obama će takođe poslati poruku ostalim članicama Saveza. Izdvajanje Estonije kao pozitivnog primjera za ostale zemlje sigurno će potaknuti samopouzdanje baltičke zemlje.

Ali na stranu simbolika, Estonci od Obame očekuju da se založi za konkretne mjere koje će omogućiti obećano pojačano prisustvo NATO-a u regiji. Oni očekuju potvrdu da će te mjere stupiti na snagu odmah, za početak privremeno, a onda možda i trajno.

Diktator u susjedstvu

Ali tu već sve postaje jako komplicirano. Kada je njemačka kancelarka Angela Merkel sredinom kolovoza posjetila Rigu, ona je isključila mogućnost „trajnog pozicioniranja borbenih trupa“ u regiji.

Reakcija u Talinnu bila je tada na granici histerije i vjerovatno nepravedna prema kancelarki. Ona je, kako se ispostavilo, samo izgovorila ono što je već bilo usvojeno u pregovorima. Angela Merkel nije mogla znati da su i lokalni političari i lideri NATO-a "zaboravili" informirati javnost o dogovoru.

Uoči summita NATO-a, glavni sekretar Anders Fogh Rasmussen, baš kao i estonski političari, podigli su očekivanja u javnosti da će pomoć Estoniji biti veća i bolja, bez ulaženja u detalje. U očima prosječnog Estonca stvorila se slika kilometarskih tenkovskih kolona i tisuća savezničkih vojnika koji će marširati okolo.

Uspjeh Obamine posjete ovisi od toga što će reći u Talinnu, ali također i od toga da li će očekivanja smjestiti u realan kontekst. Ali opet, tu je diktator u neposrednom susjedstvu, koji ne razmišlja puno o tome hoće li napasti susjede vojnom silom. NATO može biti jamac obrane od takvih lidera koji su laki na obaraču. Ali samo ukoliko NATO svoje mjere i argumentira na uvjerljiv i vjerodostojan način.

Raimo Poom (Talinn) je šef vanjskopolitičke rubrike estonskog lista Esti Päevaleht i internetskog portala delfi.ee.