"Kada se kao 22-godišnjak iz Oklahome nalaziš u Iraku u mračnoj prostoriji, gdje gledaš loše video-snimke mogućih ratnih zločina i iskazuješ svoju zabrinutost pretpostavljenima, a oni ti kažu, okreni glavu, ne govori, tvoj život će biti neugodan ako nadalje govoriš o tim stvarima, onda nije teško zamisliti da jedan čovjek sve to zajedno promatra i pomišlja da bi možda mogao, premda samo malo, promijeniti svijet na bolje." Tako Jeff Paterson, član grupe "Hrabrost za otpor" ("Courage to Resist") objašnjava situaciju američkog vojnika Bradleya Manninga (na slici gore), optuženog da je u Iraku 2010. proslijedio tisuće tajnih vladinih spisa, diplomatskih depeša i vojnih video-snimaka osnivaču Wikileaksa, Julianu Assangeu.

Teški zatvorski uvjeti

Kako god da odluči Sud u američkoj državi Maryland, Menning je svojim postupkom dirnuo mnoge, usprkos slabom izvještavanju etabliranih američkih medija o njegovom slučaju. Podržali su ga stariji, koji su prosvjedovali protiv Vijetnamskog rata, ali i gomila mladih pristalica Wikileaksa.

Poslije uhićenja u svibnju 2010. Menning je odveden u vojni zatvor mornaričke baze Quantico u Virginiji. Tamo je kontroliran svakih pet minuta. Prisiljavan je da spava licem okrenutim ka bliještećoj lampi, tijekom dana se nije smio naslanjati na zid. Kada se ljutito obratio stražarima, oduzeli su mu odjeću i naočale. Gotovo milijun građana potpisalo je peticiju za okončanje njegovog pritvora u samici.

Poslije međunarodne kritike zbog zatvorskih uvjeta Menning je 2011. prebačen u vojni zatvor u Teksasu. U ožujku 2012, nakon 14-mjesečne istrage, Juan Mendez, specijalni izvjestitelj UN-a za pitanja mučenja, službeno je optužio američku vladu "za surovo, nehumano i ponižavajuće postupanje" prema Menningu.

Menningova priča

Kritičari predstavljaju Menninga kao psihički nestabilnog i nepromišljenog. Robert Turner, direktor Nacionalnog centra za sigurnost, pri Sveučilištu u Virginiji kaže da je Menning odrastavši u disfunkcionalnoj porodici, sa svojih 1,55 metara i 45 kilograma pre bio nizak i mršav, i da su ga drugi zbog toga maltretirali: "Naravno da mi je žao zbog toga, ali to nije isprika za prosljeđivanje tisuća tajnih dokumenata. To je kao kada biste marširali vojnom bazom i bacali ručne granate kroz prozor. "

I Adrijan Lamo ima mišljenje o Menningu. Poznatog hakera, koji je provalio u kompjuterske sustave New York Timesa, Yahoo-a i Microsofta, Menning je kontaktirao preko internet-chata dok je bio stacioniran u Iraku. Kada je Lamo primijetio da ga je FBI promatrao, sam se prijavio. Kritičari smatraju da je potom tajno radio za Vladu - što Lamo poriče, iako je on na kraju prijavio Menninga vlastima.

Menning je objasnio kako je postao vojnik, da bi zaradio dovoljno za studije. Njegovo poznavanje rada na računaru od samog početka je vrlo cijenjeno. U Iraku se osjećao nesigurno: "Vrlo sam izoliran - izgubio sam svaku emocionalnu podršku - obitelj, dečka, svoje kolege. Potpuno sam shrvan", pisao je Lamu." "U pustinji sam s jednom bandom mišićavih susjeda željnih pucnjave - jedino sigurno mjesto koje imam jest ova satelitska internetska veza."

Htio je nešto pokrenuti

Bivši marinac Jeff Patterson kaže za Deutsche Welle da dobro razumije što je Menning doživio u vojsci. "Bio sam kao jedini u odredu zadužen za atomske bojeve glave. Da je u Iraku nešto pošlo naopako, moj posao bi bio da ih sve uništim atomskim oružjem."

Patterson je bio prvi američki vojnik koji je odbio boriti se u Iraku. Dospio je u zatvor, a kasnije je otpušten iz vojske. Za Menninga je situacija još teža. Svom odvjetniku je rekao kako želi da završiti koledž i raditi u javnoj upravi - on želi nešto pokrenuti. Bilo kako da se njegov proces završi - to mu je možda već pošlo za rukom. "Važno je da se o tomu piše", pisao je Menning Lamu. "Iz nekog ludog razloga vjerujem, da bi to stvarno moglo nešto promijeniti."