Prvo je na mreži X građevinski inženjer Danijel Dašić objavio da je navodno Državna revizorska institucija (DRI) Srbije utvrdila kako je Ministarstvo građevinarstva po narudžbi vladajuće stranke SNS-a platilo 217.000 eura oslikavanje murala „Kad se vojska na Kosovo vrati...".

No, takva stavka nije se mogla pronaći nigdje u izvješćima DRI. A ubrzo su stigli i brojni demanti, najprije od same DRI.

Centralna navijačka grupa Crvene zvezde "Delija" na društvenim mrežama je ustvrdila da su upravo oni ispisali većinu tih grafita, o svom trošku. Dodali su da su prvi takav grafit načinili navijači Partizana, a da je ova „srpska“ stvar "iznad svih drugih podjela" među gradskim nogometnim rivalima.

Kažu, riječi narodne pjesme imaju za cilj „bodrenje narodnog duha i vjeru u oslobođenje“.

DW je kontaktirao Danijela Dašića da čuje otkud mu informacija o tome da država ili stranka na vlasti financiraju murale. On kaže da je dobio takvu informaciju s „dosta preciznih detalja“.

„Trenutno nije moguće potvrditi tu objavu o muralima kao državnom projektu, jer na stranici Ministarstva zadnji projekti koje je Ministarstvo podržalo nose datum iz 2019. godine. A znamo i da država zna ukloniti neki dokument kad je potrebno“, odgovara Dašić.

Uvjeren je ipak da murali nastaju u „tjesnoj sprezi s državom“. Treba, dodaje, mnogo boje i druge opreme, ponekad na mjestima gdje je to „nemoguće napraviti bez pomoći države“.

„Najbolji primjer je mural na autocesti kod Ćuprije, gdje je potporni zid u dužini od skoro sto metara poslužio za izradu murala. Taj posao nikako nije moguće organizirati bez sudjelovanja i podrške službi Puteva Srbije.“

Veličanje militarizma

Kada se prvi mural s natpisom „Kad se vojska na Kosovo vrati...“ pojavio u proljeće 2023. godine, nevladina organizacija Inicijativa mladih za ljudska prava odlučila ga je prebojati, uz podršku organizacije Krokodil. Ne oni koji su pisali mural, nego su onda oni zbog toga od policije dobili više prekršajnih prijava.

Ognjen Ćirić iz Inicijative za DW kaže da je mural nastao u vrijeme pregovora o Ohridskom sporazumu između Srbije i Kosova te da je „velika ljetna kampanja" prethodila oružanom napadu u Banjskoj i pogoršanju prava srpske zajednice na Kosovu.

Ćirić murale vidi kao „govor mržnje“. Kaže da veličaju militarizam i targetiraju druge narode, posebno Bošnjake i Albance, da poriču ili pravdaju zločine. To, kaže on, daje dodatni vjetar u leđa i pripremu terena za novo nasilje.

„Ovakvi murali su praktično poziv na ratnu mobilizaciju. Ipak, tijekom zasjedanja Generalne skupštine UN-a, čuli smo dužnosnike Srbije kako govore da ne žele da Srbiju ponovo poslati u rovove. Ako je zaista tako, zašto onda poruke kojima se slave rat i destrukcija i dalje nagrđuju naše ulice?“, pita se Ćirić.

Kuda ide fantazija?

Na pitanje kako vidi ove murale u današnjem političkom kontekstu, naš sugovornik kaže da oni govore o dominaciji nacionalističkog diskursa i o tome da vlast i institucije ne žele suočiti se s prošlošću.

„Poruke su namijenjene prije svega građanima Srbije, da ih podsjećaju na 'herojske zločince', ali i žrtvama u regiji, kao poruka da zločini nad njima nisu priznati. I međunarodnoj zajednici kao signal tvrdoglave politike koja negira odgovornost i polako korača starim putevima koji se ne smiju obnoviti“, smatra on.

Ćirić dodaje da su urbana mjesta širom Srbije „progutana" nacionalističkim, nacističkim, homofobnim, transfobnim i mizoginim simbolima i grafitima koje nadležni ne uklanjaju.

Inicijativa mladih radila je na uklanjanju oko dvjesto takvih grafita. Neki su zamijenjeni drugima, recimo onima koji slave znanstvenice i znanstvenike.

Trikovi iz devedesetih

Rastislav Dinić, zastupnik Zeleno-ljevog fronta i docent na Filozofskom fakultetu u Nišu, smatra da je manje važno tko je i je li platio murale o povratku vojske na Kosovo. Bitnije je što ta poruka znači.

„Mural na kraju ima tri točke – kako se završava ta fantazija, što će se dogoditi kad se vojska na Kosovo vrati? Mislim da je jasno što je implicirano, što treba da se dogodi. Po autorima murala, meni se čini, vojska bi se trebala vratiti i protjerati Albance s Kosova“, priča Dinić za DW.

„Ta je fantazija jeziva, to je zapravo fantazija o genocidu, to je fantazija o srpskoj Gazi“, kaže Dinić objašnjavajući: „To nam poručuje ova vlada, to nam poručuju Delije, to bi Srbija trebala napraviti.“

Dinić misli da vlasti Aleksandra Vučića, u trenucima „krize svog legitimiteta“, traže nekakvu infuziju. I pronalaze je u receptima iz devedesetih, izazivajući međuetničke tenzije.

Jedan od primjera je, dodaje, to što se u kampu pristaša vlasti u beogradskom Pionirskom parku pojavljuju „zločinci“ iz prethodnog rata.

„Cijela Srbija sada služi da služi aparatu koji je profitirao tih godina. Ovaj prosvjedni pokret prvi put prijeti da ozbiljno demontira taj aparat", smatra on.

Kao još jedan dokaz navodi tvrdnje da se nedavno u Kosjeriću pojavio Milan Radoičić, neformalni gospodar sjevera Kosova i čovjek s tjeralice. On je navodno na zapadu Srbije prijetio ljudima koji se protive režimu. Dinić i organizirane navijače Crvene zvezde vidi kao „istureni parapolicijski odred režima“.

„Ljudi koji ispisuju grafite vjerojatno su isti oni koji su na prosvjedima, tetovirani, nabildani, ponekad maskirani u policajce, ponekad ne, napadaju studente i pobunjene građane.“

Dinić upozorava i da traje borba za simbole. Kako kaže, vlast više nije jedina koja može određivati što znači srpska zastava, tko je dobar Srbin i što je domoljublje. „Jedna od najvećih pobjeda ovog prosvjeda je to što su studenti i pobunjeni građani uspjeli preoteti simbol srpske zastave. Ona je sada simbol pobunjene demokratske Srbije, simbol pomirenja Srba i Bošnjaka.“

Što misle Srbi s Kosova?

Oni imaju važnijeg posla i veće brige, kaže nam političar Srpske demokratije Stefan Veljković iz Sjeverne Mitrovice.

„Naša egzistencija i osnovna prava ugroženi su kao nikada prije. Nitko ovdje ne misli da su ti murali upućeni njima. To je poruka za biračko tijelo u užoj Srbiji, neka lažna nada koja treba probuditi nacionalistički duh“, priča on.

U stvarnosti, dodaje, Srbi bivaju „ostavljeni na milost i nemilost" kosovskom premijeru Aljbinu Kurtiju.